KOLUMNA: Hajdemo u planine!
Naš ekspert za strateški razvoj turističke industrije u svojoj redovnoj kolumni analizira svojstva i ljepote bh. planina, te poziva ljude da se što češće upute ka planinama
Piše: Zoran Bibanović
Dinarsko gorje u dužini od 300 km., kojem pripadaju i planine oko Sarajeva, predstavlja granicu uticaja mediteranske i kontinentalne klime, ali i vododjelnicu jadranskog i cromorskog sliva (prevoj Hojta između Treskavice i Bjelašnice).
Sukobljavanja različitih vazdušnih masa sa juga od mora i hladnih sa sjevera uzrokuju česte promjene vremena i u zimskom periodu velike snježne padavine.
Zbog ovakvih osobina na Bjelašnici je još 1894. godine, izgrađena visinska meteorološka opservatorija, prva takve vrste na Balkanu, a druga u Evropi. Iz te godine datira i jedna od prvih fotografija planinskih skijaša na Bjelašnici.
Planina, planinska klima, život u planini ili stalna posjeta planinama, svugdje su u svijetu sinonimi zdravlja i zdravog i dugovječnog života. U čemu je ta zdravstvena snaga planina, od čega se sastoji to trajno djelovanje njene prirodne moći: da u planine hrle i zdravi i bolesni, da planina formira zdrave, otporne ljude, prave gorštake?
Po dr. Ljubi Mihiću, najvećem enciklopedisti naših planina, planina na čovjeka i njegovo zdravlje fiziološki djeluje sintezom većeg broja činilaca:
geološkim sastavom tla i vodom, koji su važni za konstituciju i karakter;
sastavnim dijelovima atmosfere, sadržajem kiseonika i smanjenjem pritiska, čistoćom vazduha (bez prašine, vlage i magle); obiljem sunca i svjetlosti, te naročitim sastavom svjetla; planinskom klimom, kao produktom svih meteoroloških elemenata.
Na bazi termo-mineralnih voda, ali i na ljekovitom blatu, razvila se velika specifična banjska ponuda, engleski «spa».
Uz već poznate nazive za povećanje tjelesne i duhovne snage, kao što su «wellness», «benessere», «bien etre», ponude vodenih parkova, mora i mediteranske klime, planinski prirodni ljekoviti činitelji su osnov za razvoj klimatsko-planinskih turističkih mjesta.
U starom Pravilniku o proglašenju turističkih mjesta Kraljevine Jugoslavije iz 1936. godine, turistička mjesta su se dijelila na turistička mjesta primorskih klimatskih činilaca, planinskih klimatskih činilaca i banjskih/topličkih činilaca.
U svijetu se uočava trend da se kategoriziraju činioci i značajke u rasponu od jedne do pet zvjezdica, radi održavanja dugoročne turističke kvalitete.
Da bi se krenulo u promociju planinske klime kao prirodnog resursa, potrebno je pribaviti stručnu ekspertizu Balneološkog instituta iz Zagreba ili neke druge evropske renomirane institucije za tu oblast. Nakon dobivanja zvaničnog certifikata za vazdušne banje može se ići u ozbiljnu promociju planinskih lokaliteta.
Veće količine ozona u vazduhu stvaraju opekline na plućima, slično kao što sunce stvara na koži. Ozon se u najnižem sloju, pri zemlji, uglavnom smatra problemom. Umjesto nepromišljene promocije napr. Igmana kao mjesta sa najvećom koncentracijom ozona na svijetu, valja promovirati planinsku klimu kao produkt svih meteoroloških činilaca.
Globalno otopljavanje u slijedećim decenijama je izvjesno. Zimski centri u svijetu locirani ispod 1.500 m.n.m. će u narednim godinama morati prestruktuirati svoju ponudu.
Valja reći da ruski solarni fizičari vjeruju da na globalne temperature više utiču promjene na Suncu, nego emisije plinova na zemlji. Po tome će u slijedećim decenijama biti pad temperature na Zemlji, jer Sunce ulazi u manje aktivnu fazu.
Mještani pričaju: “Kad vrh Bjelašnice osvoji magla – eto kiše”
Magla se javlja s proljeća i jeseni, kada je tišina u kotlinama i vazduh miruje. Ta magla zahvata visinu do 1.200 m.n/v. . Za to vrijeme u višim dijelovima vlada vedrina. U Sarajevu vjetrovi su najslabiji zimi kada su magle najveće. Povećana jedinjenja nastala sagorijevanjem uglja, nafte i plina štetno djeluju na bronhitičare, astmatičare i djecu. U tim periodima neophodan je izlet u prirodu, gdje je vazduh čist i prijatan, a vrijeme sunčano bez magle.
Srednji godišnji broj dana sa maglom na Primorju i otocima je 2-4 dana u godini, a u bosanskim kotlinama od 100 do 150 dana. Period grijanja u Primorju je 130-150 dana, a u kontinentu 180-220 dana. Sa povećanjem nadmorske visine period grijanja je duži i može dostići i 250 dana.
Na padinama planina oko sarajevske kotline temperatura u prosjeku opada 0,6 stepeni C na svakih 100 m. nadmorske visine, tako da je srednja godišnja temperatura na Butmiru 9,1º C, a na vrhu Bjelašnice 1,2º C. U stabilnim vremenskim periodima, kada je visok pritisak, dešava se obrnuta pojava, nazvana toplotna inverzija.
Tada se u kotlinama stvara “jezero” hladnog zraka (što je najčešće praćeno pojavom magle), dok na obodima planina preovladava vedro i sunčano vrijeme, pa je temperatura viša i za 2-4º C od temperature u kotlini. Ova pojava je moguća u toku cijele godine.
Kako je nepouzdan pojam “lijepo vrijeme” saznajemo pri inverzijskom vremenu. Dok većina ljudi živi u zamagljenim nizinama, oni malobrojni koji žive iznad granice inverzije uživaju u toplim sunčanim danima i čistom zraku usred zime.
Kada su u našem primorju dnevne maksimalne temperature vazduha 40º C , a u Hercegovini do 46º C, za to vrijeme na planinama ovoga regiona vrućine se ne osjećaju. Korištenje odmora na planinskoj visini u to vrijeme predstavlja pravo uživanje, a vazduh je vrijedan zlata.
Ovakvi klimatski uslovi su omogućili osnivanje farme srebrenih lisica, koje su se uzgajale na Mrazištu na Igmanu do pred II svjetski rat (farma lovočuvara Mozera).
Najniža temperatura na području BiH je zabilježena u januaru 1963. godine, na Mrazištu na Igmanu i iznosila je -43,5º C, a najviša u julu 1901. godine, u Mostaru i iznosila je +46,2º C.
U Sarajevu je rekord u pogledu najviše temperature zabilježen u avgustu 1946. godine, i iznosio je +40º C. Na visini je veća jakost Sunčeva svijetla zbog čistoće atmosfere i razrijeđenosti vazduha. Na visini od 1.000 m. i većim visinama nema prašine.
Teško je reći kada je pogodnije vrijeme za sunčanje na ovim planinama, ljeti ili zimi.
