KOLUMNA: Vremenske prilike – nad Bjelašnicom oblaci idu u krug

Naš ekspert za strateški razvoj turističke industrije u svojoj redovnoj kolumni analizira vremenske prilike i klimu Bosne i Hercegovine.

Piše: Zoran BIBANOVIĆ

Vjetar je važan elemenat koji uveliko određuje karakteristike klime. Nad regionom sarajevskih planina skoro jednako pušu vjetrovi sa sjevera i juga. Posebna opasnost je ipak orkanski jugo. Seljaci pričaju da ponekad gledaju iznad Bjelašnice kako oblaci idu u krug.
Naši preci su sa svojim skromnim znanjem o vremenu bili u velikoj prednosti nad nama. Sami su morali predviđati i razumijevati vrijeme.
Najčešće sa Tirenskog mora, a ponekad i sa Atlantskog okeana vjetrovi nanose tople i vlažne zračne mase preko Bosne i Hercegovine. Nailaskom na Dinarske planine zračne mase se uzdižu uz planinske padine, rashlađuju se, kondenzuju i nastaju padavine.
Ponekad, tokom ljeta, kada je zračni pritisak iznad Evrope nizak, struji topli i suhi zrak direktno iz Afrike, uzrokujući visoke temperature.
U zimskom periodu, kada se iznad sjeveroistočne Evrope obrazuje visoki zračni pritisak, preko Bosne i Hercegovine struji hladni arktički zrak.

Iz rečenih razloga klima Bosne i Hercegovine je oštrija nego što bi odgovaralo njenom geografskom položaju. Samo primorje i niska Hercegovina imaju mediteransku klimu. Uticaj mediteranske klime se osjeća posebno dolinom Neretve.
U našim krajevima meteorološka služba se utemeljuje 1879. godine, u vremenu Austrije, dolaskom meteorologa Phyllipa Baliffa. Na vrhu Bjelašnice (1894) gradi se prva visinska meteorološka stanica na Balkanu (druga u Evropi). Do 1900. godine, uspostavlja se mreža od 100 meteoroloških postaja u Bosni i Hercegovini.

Meteorološka služba danas, može samo općenito predvidjeti vrijeme koje prognozira za veće područje, ali poslije toga se moramo sami potruditi da prognozu razumijemo i primijenimo za naš kraj. U tome nam, naravno, pomažu barometar i higrometar (sprave za mjerenje zračnog pritiska i vlažnosti).

Barometar valja barirati za svaku promjenu visine (uporediti ga sa lokalnim barometrom). U svakom slučaju barometar čak i nebarirani, ako opada znači da će se vrijeme pokvariti. Kada je u usponu znači da će se vrijeme popraviti. Ako barometar lagano opada možemo očekivati dužu kišu, a ako naglo opada očekujmo kratko nevrijeme ili oluju.

Nevrijeme nas očekuje ako su životinje uznemirene, kada ptice nisko lete, kada se dim iz dimnjaka teško diže uvis, kada je zrak rano ujutro proziran da nam se panorama čini bližom, kada oko sunca ima oblaka i kada je crveno jutro, kada se po stazama razmile puževi, kada mačke ližu dlake, kada slivnici počnu zaudarati, a pored jezera se osjeti miris ribe, kada se oko mjeseca noću pojave prstenovi različitih nijansi i kada zvjezde nisu tako sjajne. Nevrijeme valja očekivati i kada oblaci brzo prekriju nebo, a mušice počnu da dosađuju i obadi silno navale na konje i mazge pa ih natjeraju da tapkaju kopitama. Poslije snažnog vjetra, nakon kratke pauze, počinje da pada kiša. Jugo (šilok) i sparina donose kišu. Nikada ne traži zaklon ispod usamljenog drveta. Za iznenadna nevremena ne treba se nikada žuriti niti žaliti ako ste odstupili od predviđenog hodačkog programa.

Lijepo vrijeme nas očekuje kada je sunce na zalasku crveno, a noću sjajan mjesec i blistave zvijezde. Suhi zrak i blještavo sunce pokazuju da će lijepo vrijeme potrajati. Rascvjetalo cvijeće, mirne životinje i cvrkut ptica u rano jutro takođe kažu da će cijelog dana biti lijepo vrijeme. Sjeverac i suha hladnoća donose lijepo vrijeme – Romano Anfosso, „Život na otvorenom“.

Srednja godišnja količina padavina u Dubrovniku iznosi 1.051 mm, u Sarajevu 932 mm, a na Bjelašnici 1.115 mm. Za razliku od Dubrovnika, raspored padavina u našim krajevima je ravnomjeran u toku cijele godine, što je sve do nedavnih klimatskih promjena u zimskim uvjetima omogućavalo stvaranje bogatog snježnog pokrivača, koji je u uslovima “temperaturne inverzije” praćen toplim i sunčanim vremenom. Srednji godišnji broj dana sa snježnim pokrivačem većim od 10 cm u Dubrovniku je 0,1 dan, u Sarajevu 31 dan, a na Bjelašnici 150-180 dana.

Studijska klimatološka istraživanja rađena za potrebe XIV ZOI 84, pokazala su da do sada u februaru nije zabilježen slučaj da predjeli iznad 1.200 m.n/v. na Igmanu, Bjelašnici i Jahorini ostanu bez snijega.

Dobar snježni pokrivač nije sam po sebi nikakva prednost, ukoliko ga ne prate dobri uvjeti, posebno lijepo i stabilno vrijeme, a to je upravo karakteristično za navedene predjele.

U toku ljeta kiša pada u obliku pljuska, a poslije nastane sunčano vrijeme sa svježim zrakom bez sparine.

Izletnici valja da znaju da jutarnja kiša obično prestaje da pada oko osam sati, potom oko podne i oko šest popodne.

Na vrhu Bjelašnice, za potrebe certificiranja (nedostajalo 10 m visinske razlike) projektirane staze za spust, za ZOI 84, je izgrađen betonski mastodont, sa čijeg drugog kata je startao spust za muškarce, a koji potom nije služio ničemu. Betonski mastodont (uz bivši TV toranj) je sagrađen tik uz najstariju opservatoriju, nespornu kulturnu i graditeljsku baštinu koja je sama po sebi i muzej hidro-meteorološkog zavoda, a time neprocijenjivo važna za razvoj planinskog turizma.

Opservatorijum na vrhu Bjelašnice je uz francusku donaciju obnovljen. Obnovljena je vanjska fasada, izmjenjene nosive grede, a očekuje se montiranje najsavremenije meteorološke opreme.

U sklopu manifestacije Wigwam Trophy – Festival sela 2004, Klub spasavalaca 2000 iz Sarajeva, je na vrhu Bjelašnice postavio orijentacioni vidokrug.

Valja reći da na vrhu Bjelašnice postoji jedan, još uvijek tajanstveni objekat, najvećem broju ljudi potpuno nepoznat. Objekat je iz epohe Tita, do nedavno super tajni komunikacijski centar, zapadno od opservatorijuma. Centar na površini ima malu urušenu zgradu, a pod zemljom nekoliko katova sa mnogim tajnim izlazima na raznim stranama planine.

Slični objekti se nalaze širom Bosne i Hercegovine. Na Prenju (vrh Borašnica), na vrhu Jahorine (komandno mjesto VOJIN), objekat br. 6 između Pala i Jahorine, objekti na Tjentištu, komandni objekat D-0 kraj Konjica, objekat u Han-Pijesku, podzemni aerodrom Željava kraj Bihaća, podzemni (urušen minama) trezor Kraljevine Jugoslavije i bivše države kraj Dusine (Fojnica) ali i objekti Zlovrh kraj Žepe, Kozara kraj TV tornja, Metlika kod Čajnića…

“Deficit” u rezervama zraka još se ne uočava u onoj mjeri u kojoj je to slučaj sa vodom. Predviđanja pokazuju da nismo daleko od vremena kada će dovoljne količine čistog zraka, određenih bioloških svojstava, postati ozbiljan problem. Koordinacioni odbor za okoliš/životnu sredinu BiH prati 5 činilaca: zrak/vazduh, voda, tlo/zemljište, priroda, otpad.

Iako su standardi onečišćenja zraka od krutih čestica (čađ, dim…) koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija po mnogima vrlo visoki, ipak broj dana onečišćenja preko utvrđenog standarda za velike gradove izgleda ovako:
New Delhi, Indija – 294 dana godišnje, preko standarda.
Peking, Kina – 272 dana godišnje, izuzetnog zagađenja zraka.
Teheran, Iran – 174 preko standarda.
Bangkok, Tajland – 97 dana u godini.
Madrid, Španjolska – 60 dana zagađenja u godini, preko utvrđenih standarda.

Živimo u vremenu kada se bogatstvo države mjeri i sa bogatstvom vjetrova iznad njene teritorije. U EU je izvršena procjena energetskih potencijala zračnih strujanja. Proizvodnja električne energije iz vjetra je pred nama.

Električna energija iz vjetroelektrana je jeftinija i ekološki prihvatljivija od energije iz hidroelektrana i termoelektrana. Za instalaciju jednog megavata u vjetroelektrane potrebno je ulaganje oko 750.000 EUR, za razliku od hidroelektrana gdje je prosječna investicija oko 1,3 miliona EUR, a kod termoelektrana dostiže i do 3 miliona EUR. Valja reći da investicije u gradnju termoelektrana otvaraju najveći broj radnih mjesta (rudnici, transport, opsluživanje…) što je za razvoj Bosne i Hercegovine od najvećeg značaja.
Prema urađenoj studiji, mostarskog Mašinskog fakulteta, energetskog polja vjetroelektrane u Podveležju snage 210 megavata, koeficijent iskorištenosti je veći od 30%, dok najunosnija energetska polja u Njemačkoj (koja ima najviše vjetroelektrana u Evropi) imaju maksimalni koeficijent iskorištenosti oko 25%.

Buka koju izazivaju vjetroelektrane, novim tehnološkim rješenjima je znatno smanjena.

Čim zagrmi iznad planina, čobani odmah sjedaju tu gdje se nađu i ne mrdaju. Čobani kažu da se planinom, kad grmi i kada je noć, ne putuje.
Čobani Mumina Maksumića na Prenju pričaju: “Dana 10. novembra, 2007. godine, iznenada udari orkanski jugo. U 15 minuta okrenu magla, kiša i snijeg. Malo potom poče oluja sa grmljavinom. Vidimo nema nam stoke. Ovce se zbile u jaruzi ispod Velike Kape. Mi dole, kad u jaruzi mrtvo 107 ovaca. Sve se zbilo u sat vremena.

U iznenadnoj mećavi 19. avgusta 1949. godine, na Prenju, smrtno su stradale Slovenke Ana Modič i Marija Hribar.
Planinar-geograf Kanaet je 1951. godine, zapisao: “Imao sam namjeru da sa mahale Blace na Bjelašnici pređem na Visočicu. Bilo je vedro i lijepo vrijeme. Oko tri sata popodne skrenu mi domaćin pažnju na sasvim mali oblačić koji se uhvatio oko Prenja. Uskoro će nevrijeme sa maglom. Kada je u planini magla, onda i ja po tri sata lutam oko svoje kolibe, a ne mogu da je nađem – savjetovao je on. Tako je i bilo. Udarila je kiša koja nije prestala nekoliko dana.»

Početkom decembra 1962. godine, sedam mladih planinara se smrzlo u orkanskom nevremenu, zasuti ledom na samom domaku opservatorije na Bjelašnici. Spomenik nastradalim planinarima na vrhu Bjelašnice, stoji kao upozorenje na divlju ćud i hirovitost planine.
Mumin Maksumić, privrednik iz Konjica, se sjeća događaja na Prenju davnih 80-tih godina, prošlog stoljeća: “Sa Tisovice na Prenju, 17. novembra, krenuli su na silazak sa planine 5 čobana sa ovcama i konjima. U snježnoj mećavi su nestali. Na Tisovicu je noću oko 3 sata, izašlo 28 spasavalaca koje je vodio Arso Kulaš iz Konjica. To je bilo strašno – sjeća se Mumin, te strahovite urlike vjetra pod vrhovima Prenja nikada neću zaboraviti. Ujutro Arso kaže: “Stanite čekaćemo sunce”. Zašto da čekamo sunce – upitao sam. Zato što kad sunce izađe staće vjetar. Tako je i bilo.

Čobani i stoka su spašeni. Stradala su dva konja koja su se survala niz planinu.

U našem regionu dogodila se 14. januara 2006. godine, tragedija na zaleđenom Velebitu. Snijeg je pao i omekšao, a onda se zbog bure (sjevernog vjetra) i niske temperature zaledio. Jaka bura je otklizala u ponor i smrt trojicu iskusnih planinara Planinarskog društva «Split» i «Mosor». Nedostatak potrebne opreme, kojom bi se planinari zakačili na led se pokazalo fatalnim. Ove zime (2010) na Jahorini je smrtno stradala, van uređene ski piste, mlada banjalučanka pod snježnom lavinom koju su izazvali nesmotreni snowboarderi. Bura (sjeverac) je zaledila “stari” snijeg na koji je pao “novi” i eto uvjeta za snježne lavine i tragediju.

Opasnosti u planini rastu proporcionalno sa nesmotrenošću, pogoršavanjem ili naglom promjenom vremenskih prilika.