KOLUMNA: Turistički postulat – biti svjestan jedinstvenosti

Naš kolumnista i ekspert za strateški razvoj turističke industrije ovog puta osvrnuo se malom komparativnom analizom na razvoja ruralnog turizma u širem regionu uz prijedlog radikalno brzog početka razvoja ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini

Piše: Zoran BIBANOVIĆ

Italijanski književnik Italo Calvino piše: Najbolji način da se upozna jedan teritorij je dolaženje u dodir sa njegovom hranom, ili bolje rečeno “okusiti taj teritorij” – vodič “Okusi Hercegovinu”.

Razvoj ruralnog turizma uz prodaju vlastitih proizvoda na domaćinstvu, potiče proizvodnju na tradicionalan način (meda, voća, povrća, sireva, vina, rakije, duhana…), očuvanje regionalnih kulinarskih proizvoda (pite, burek, čorbe, izljevače, džemovi, kisele salate, sokovi, čajevi…), upotrebu ljekovitog bilja (nana, šipurak, kadulja…), uzgoj autohtonih životinja (krava Buša, ovca Pramenka, Bosanskohercegovački brdski konj, Hercegovački magarac, Bosanskohercegovački pastirski pas Tornjak…), očuvanju starih zanata (tradicionalni vezovi, heklanje, proizvodi od vune, korparstvo, drvorezbarstvo, bakrorez, kovačke djelatnosti…), tradicionalni festivali (berba grožđa, dani trešnje, festivali sira i vina, dani kosidbe, razne izložbe tradicionalnih proizvoda…)…

Za razvoj ovakvog vida turističke ponude potencijal imaju mnoga sela širom Bosne i Hercegovine, a posebno sela koja se nalaze u blizini gradova kao i sela u blizini ili na putu prema raznim turističkim atrakcijama.

Italija je u razvoju agriturizma (seoskog) vodeća zemlja u Evropi. Italijanska vlada je prvobitno krenula (1964) od toga da turizam uvede na selo kao sporednu djelatnost. Rekonstruirane su postojeće seoske kuće u smještajne turističke objekte. U 1981. godini, u Italiji se donosi poseban Zakon o agriturizmu.

Međutim, potražnja za ovakvim turističkim proizvodom je veoma brzo postala tako velika da je turizam za mnoga seoska područja postao glavna djelatnost.Po podacima WTO još iz 1999. godine, država Italija godišnje je ubirala od agri turizma oko 350 miliona EUR poreskog prihoda.

Takav vid turizma koristi hranu i piće iz domaće proizvodnje i kuhinje i poklanja veliku pažnju šta će se nuditi za obroke. Podrška države spriječava i ekološke i ekonomske štete na područjima zanimljivim za razvoj agri turizma.

Danas postoje objekti ravni hotelima sa pet zvjezdica, a naravno i objekti sa jednom i više zvjezdica. U seoskom turizmu se ostvaruju desetine miliona noćenja, a potražnja raste.

Korisnici ovakvoga vida turizma su uglavnom sredovječne osobe (preko 40 godina), koje se ne rukovode devizom «ljeti na more – zimi na planine», već idu često na planine i selo, koristeći kratke boravke. Najčešći razlozi boravka su druženje sa prijateljima, odmor i rekreacija.
U ovome trenutku u Italiji djeluje oko 55.000 objekata koji pružaju turističke usluge u ruralnim područjima.

Primjer Austrije pokazuje da je prihod od ruralnog turizma u odnosu na bruto prihod države koji se ostvari od turizma zanemariv. Ali tzv. “Zeleni izvještaj” pokazuje da prihod od turizma u nižim dijelovima Alpa iznosi 11,5%, a u višim dijelovima preko 31% od ukupnih prihoda.

Organiziran razvoj ruralnog turizma započeo je 1980. godine. U ovome trenutku djeluje oko 44.000 objekata koji pružaju usluge u ruralnom turizmu, a prosječan boravak gostiju iznosi 9 dana.

U Francuskoj je u junu 2005. godine osnovana Organizacija za projektiranje i inžinjering u turizmu – ODIT kao budući instrumenat nacionalne politike u turizmu.

U Francuskoj je obnovljeno oko 50.000 objekata na selu, koji čine grupaciju pod nazivom «Stare farme».

Grupa pod nazivom «Dobrodošli na farmu» okuplja oko 1.500 objekata.
Grupa «Randonne» okuplja oko 200 planinskih domova okolo kojih je moguća šetnja planinom. Tu su i zaštićeni krajolici (male oblasti) i tzv. «Zeleni punktovi».

Ova vrsta turizma obuhvata sve aktivnosti na otvorenome prostoru i podrazumijeva gradnju i postavljanje mreže itinerera i angažiranje velikoga broja planinskih vodiča.

Prosječan boravak gostiju u takvim objektima je fantastičnih 10,5 dana. Prosječna popunjenost takvih objekata je 17 sedmica (cca 120 dana u godini).

U novije vrijeme, u Evropi jača partnerstvo javnih i privatnih tzv. mješovitih preduzeća u kojima svaki od partnera preuzima svoj dio prava i obaveza. U Francuskoj postoji oko 300 mješovitih preduzeća sa preko 10.000 zaposlenih. U EU ima nekoliko hiljada mješovitih preduzeća.

Razvoj turizma stimulira ovakav vid partnerstva. Ukoliko je projekat prihvaćen od strane javnog i privatnog sektora i lokalne zajednice, onda se odmah identificira firma koja će to raditi, projekat se «usidri» na tretiranoj teritoriji, odredi se tzv. radius projekta (razne dozvole, zemljište i sl.), obrazloži eventualna ekonomska pomoć koju taj projekat zahtijeva i napokon obrazlaže se održivost rezultata projekta.
Sjajni primjeri saradnje javnog i privatnog sektora u Bosni i Hercegovini su Grupacija Aquareumal i Reumal u Fojnici, grandiozni novoizgrađeni Centar za srce u Tuzli…

Pojava mješovitih preduzeća otvara potpuno novu perspektivu razvoja turizma u Bosni i Hercegovini kroz angažiranje privatnih sredstava i finansijsku kontrolu trošenja postojećih fondova.

Bugarska je uspjela da skrene pažnju evropskih gostiju i pređe brojku od 3 miliona posjetilaca. Posjetioci dolaze posebno iz Grčke, Makedonije i Njemačke.

U Bugarskoj kažu da vlada od korupcije i poslova ubiranja poreza nema vremena da se bavi strategijom razvoja ruralnih područja. Čak u Pirinskom nacionalnom parku koji je na listi UNESCO-a kao Svjetska prirodna baština divlja investiciona gradnja i stvaraju se betonski gradovi.

Bugarska je suočena sa finansijskim sankcijama. Bugarska je zloupotrijebila novac iz evropskih projekata pomoći u poljoprivredi.

Za to vrijeme Rumunija je prošla samo sa kritikom.

Albanija ubrzano razvija turizam. Međutim samo nekoliko hiljada ležajeva u hotelima zadovoljava evropski standard. Najperspektivnija zona je južna oblast države na Jonskom moru, prekoputa otoka Krfa, sa šljunkovitim plažama. Ipak prihod od takvog turizma čini oko 20% ukupnog godišnjeg izvoza zemlje. Albanija nema politiku razvoja ruralnog turizma.

Makedonija ima veoma niski prihod od turizma i godišnji prihod ne prelazi 40 miliona dolara. Razlozi posjete su uglavnom porodične i poslovne prirode. Razvoj ruralnog turizma nije predmet interesovanja Vlade Makedonije.

U Srbiji je prepoznata razlika između dva koncepta gradnje na planinama. Prvi je koncept izgradnje centra na Kopaoniku i Tari i drugi koncept izgradnje na Zlatiboru, gdje sela aktivno učestvuju u stvaranju turističkog proizvoda. Zlatibor bilježi preko 1,5 milion noćenja.

U Srbiji je evidentirano 111 domaćinstava (2008) koji se bave turizmom na selu. Domaćinstva su evidentirana u 28 naselja iz 12 opština i nude na tržištu oko 600 kreveta. Domaćinstva su locirana pretežno uz zapadnu granicu Srbije.

Podrinje od Srebrenice sa nacionalnim parkovima Tara i parkom Mokra Gora na sjeveru i Durmitor i Sutjeska na jugu, Zlatiborom (sa atrakcijama šarganska pruga i Drvengrad), mostom Mehmed paše Sokolovića (na listi UNESCO), rijekom Drinom (ukoliko je država potpuno ne potopi za potrebe hidroelektrana) i rijekom Tarom (na listi UNESCO)… ima sjajnu turističku budućnost.
Prema podacima turističkih operatora oko 30 miliona ljudi u Evropi (7% od ukupnog broja turista u Evropi) traži baš takve ili slične turističke itinerere.

U Hrvatskoj se ostvaruje najveća potrošnja po glavi turiste u jugoistočnoj Evropi. U državi postoji 114.032 ležaja u hotelima, 212.750 ležaja u kampovima i 421.378 ležaja u kućanstvima, a oko 50.000 zaposlenih egzistira isključivo od turizma. U 2009. godini, Hrvatska je imala oko 11 miliona posjetilaca. Prihod je bio oko 7 milijardi €.

Posljednjih godina prihod od turizma u Hrvatskoj raste. U 2005. godini, iznosi 5,999 milijardi €, u 2006. godini, 6,293 milijarde €, u 2007. godini, 6,748 milijarde €, a u 2008. godini, oko 7 milijardi €.
Oko 3,5 miliona turista dovedu tour operatori, a oko 7 miliona dolazi individualno.

U Hrvatskoj kažu da ¾ ruralnog prostora u Hrvatskoj imaju obilježja populacijske i ekonomske krize. Postoji opća saglasnost da ekonomska i demografska revitalizacija nije moguća vlastitim resursima rurisa.
U Hrvatskoj se 1999. godine, osniva Hrvatski savez seljaka koji donosi rezoluciju razvoja turizma na selu. Međutim pojavio se problem izrade stručnih programa. Pionirsku ulogu razvoja ruralnog turizma preuzima Institut za turizam iz Zagreba. U planiranje se uključuje i privatna konsultantska kuća „Hrvatski farmer“, donose se Zakoni i Propisi i klasificira se turizam na selu u 19 mogućih vrsta. Hrvatska osniva i Savjet za ruralni razvitak. Otvaraju se kreditne linije za razvoj ruralnog turizma i štampaju se agrituristički vodiči. Donosi se Pravilnik o pružanju usluga u seoskom domaćinstvu, vrše se edukacije i Hrvatska izlazi na sajmove ruralnog turizma u svijetu.

U Hrvatskoj se 2000. godine, registrira 117 seljačkih obiteljskih gospodarstava u 13 županija. Većina od njih su još bez smještajnih kapaciteta, većina se nalaze u Istri, a potom u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Razvoj ruralnog turizma u Istri, Dubrovniku, Elafitima i Konavlima nije počivao na nacionalnom programu već isključivo na domišljatosti i privatnoj inicijativi pojedinaca i grupa.
Hrvatska smatra da je moguće razviti oko 15.000 turističkih seoskih gospodarstava sa 150.000 kreveta i sa još oko 100.000 kreveta u drugim objektima na selu je moguće radikalno promijeniti ekonomsko-socijalnu situaciju hrvatskog sela.

Uočene su i mnoge poteškoće u definiranju politike razvoja ruralnog turizma kao što su:

- pravno neprepoznat pojam “agroturizam”
- tretiranje agroturizma kao ugostiteljskih objekata
- nepostojanje standardizacije klasifikacije objekata i usluga
- nezadovoljavajući pravni okviri. naprimjer domaćinstvo koje želi nuditi prodaju pršuta i ostalih mesnih proizvoda mora imati vlastitu klaonicu, što je neisplativo za malu proizvodnju.

U Hrvatskoj je na snazi slijedeća kategorizacija:

Agroturizam – turizam na domaćinstvu na kojem postoji poljoprivredna proizvodnja. U ponudi je smještaj za goste, gastronomski proizvodi i jednodnevni izleti.

Ruralne kuće za odmor – su tradicionalne kuće gdje se cijela kuća iznajmljuje čime se garantira privatnost gostima.

Ruralni B&B – noćenje sa doručkom od vlastitih proizvoda u domaćinstvu u kojem se živi i gdje je gost praktično u gostima u kući domaćina.

Ruralni obiteljski hoteli – mali intimni hoteli u starim zdanjima koji nemaju kapacitet kreveta veći od 35 kreveta i gdje postoji vlastita proizvodnja nekih od proizvoda.

Odmor na vinskoj cesti - je objekat specijaliziran za proizvodnju vina. Gost se upoznaje sa proizvodnjom i konzumira proizvode.

Kušaonice – su mjesta gdje se može upoznati,probati i kupiti određeni tradicionalni proizvod: med, maslinovo ulje, vino, pršut, rakija, sir… U takvim objektima nema smještaja. Usluga se bazira na kratkim posjetama, sa mogućnošću konzumacije i kupnje.

U Istri su domaćinstva povezana i umrežena u autonomnu profesionalnu instituciju “Ruralis” koja ima svoj ured, a djeluje preko Poslovnih klubova, osnovanih za svaki tip domaćinstva. Ruralis se bavi edukacijom, a u projektu je izrada on line prodaje + centralni booking.
Za označavanje i brendiranje domaćinstava odabran je znak šparoge.
Ostvareni prihod u 2007. godini, od ovakvog vida turizma u Istri je 2,337.500 € i 1,664.000 € od usluga prehrane gostiju. Valja reći da podaci nisu službeno verificirani, a time nisu ni pouzdani.

U Bosni i Hercegovini situacija na selu je mnogostruko teža nego u Hrvatskoj. Turizam se promovira na način kao da domaćin stalno poziva da mu se dođe, a onda kada gost dođe nema domaćina i gost se sam snalazi po kući.

Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini proizvodi daleko ispod svojih mogućnosti iz različitih razloga.

U zemlji u kojoj malo koji seljak ima 5 ha obradive zemlje ili 10 krava (poljoprivredni minimum) veoma važna je institucija zadruga i zadružne kooperacije. Zadružni proizvodi se opet negdje moraju plasirati (prodati). Problem usložnjava nezainteresiranost velikih trgovinskih centara koji dominiraju širom Bosne i Hercegovine, za plasman domaćih proizvoda, a posebno proizvoda poljoprivrednih zadruga
Prema podacima zadružnih saveza, oko 20 odsto zadruga ostvaruje nivo akumulacije koja je od značaja za njihov razvoj, oko 50 odsto posluje na granici rentabiliteta, a oko 30 odsto zadruga posluju s gubicima jednu ili više godina. Uz probleme vlastite neosposobljenosti, postoje i drugi brojni uzroci ovakvog stanja. Oni su prisutni u dužem vremenskom razdoblju i ponavljaju se u raznim informacijama, analizama i prijedlozima zadruga i zadružnih saveza.

Posljednji rat u Bosni i Hercegovini je mnoga sela prosto zbrisao sa lica zemlje. Ekonomsko poslijeratno beznađe je posebno zahvatilo mala sela u brdsko-planinskim područjima. U vremenima koja su pred nama teško će se naći sredstva za “revitalizaciju duha” graditeljskog naslijeđa sela na planinama Bosne i Hercegovine. Aktuelni BH turistički slogan u ovome trenutku bi mogao da bude: “Volim svoju zemlju zato što je mala i što mi je žao”.

Prva BH konsultantska kuća za razvoj turizma i okoliš WTC – Wigwam Travel & Consulting d.o.o. iz Sarajeva predlaže radikalno brzi početak razvoja ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini uz veoma mala finansijska ulaganja.

Politika razvoja ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini, po prijedlogu WTC-a, valja da zadovolji tri slijedeća cilja:

Učiniti da zajednice budu ponosne na svoje područje, da budu svjesne svoje okolišne jedinstvenosti i da njeguju svoju kulturno-historijsku baštinu.

Povećati sredstva za život u skladu sa okolišem. To znači poziv na direktnu prodaju u seoskim domaćinstvima, na kućnom pragu i zadružnim kućama, različitih proizvoda koji se nude zajedno sa specijalitetima.

Optimizirati eksploataciju resursa područja da bi se proizveo maksimum. Drugim riječima, kvalitet prirodnih resursa i kulturne baštine ne smije biti oštećen nego povećan kroz ruralni turizam.
To podrazumijeva kombinaciju poljoprivrede i turizma sa jedinstvenom BiH hranom.

Mjere za razvoj pomenutih ciljeva: Uspostavljanje i umrežavanje agri-turističkih baza u svakoj lokalnoj zajednici u Bosni i Hercegovini i izrada atraktivnih agri-turističkih krugova.