KOLUMNA: Šume i šumsko zemljište – turistički kapital

Naš kolumnista i ekspert za strateški razvoj turističke industrije ovog puta govorio je o šumama kao velikom turističkom kapitalu kojim raspolaže Bosna i Hercegovina.

Piše: Zoran BIBANOVIĆ

“Moramo sačuvati šume za svoju djecu, unuke i one koji se tek trebaju roditi. Moramo sačuvati šume za one koji ne mogu govoriti u svoje ime, poput ptica, životinja, riba i drveća” – poglavica Qwatsinas Nuxalk.
Nestaju četinjače (jele, smreke i borovi), ali i bjelogorica (hrastovi, bukve i javorovi). Zajedno sa šumama umiru i šumske životinje.

Uništavanjem šuma i krivolovom brojne su životinjske vrste ugrožene, a neke gotovo istrijebljene (napr. mrki medvjed, ušara sova, veliki tetrijeb, ali i šumski ris, divlja mačka, obični jelenak i mnoge ptice…).

O upropaštavanju hercegovačkih šuma nemilosrdnom sječom i požarima koji bjesne i haraju u ovoj pokrajini, upozoravao je još 1864. i 1865. godine francuski konzul u Mostaru Ogist Dozon (Auguste Doson) u pismima ministru vanjskih poslova, da će i sjeverna Hercegovina, bogata šumama hrasta i jele, biti «za nekoliko godina svedena na stanje južne Hercegovine i Dalmacije, na haos golog stijenja, u kome maslina neće moći nadomijestiti hrast i jelu».

U vremenima Austro-Ugarske vršeni su veliki radovi eksperimentalnog sađenja šuma u BiH. Današnji toponim za južni Grdonj «Sedam šuma» potiče iz vremena sađenja sedam eksperimentalnih ploha koje su posječene u Drugom svjetskom ratu.

Bruce Larson, dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta Yale i njegov kolega profesor Hary Bader su upoznali ljepotu bosanskohercegovačkih šuma, ali i surovu realnost deforestacije (neplanske sječe šume) sa kojom je Bosna i Hercegovina suočena. Obojici su dostupne satelitske snimke američke Agencije za svemirska istraživanja NASA, koje precizno potvrđuju kada, gdje i u kojem obimu su posječene šume u Bosni i Hercegovini. Svjetska banka je finansirala projekat kompjuterskog mapiranja. Ostaje na našim vlastima, ukoliko to žele, da utvrde ko je posjekao šumu i da li je to urađeno planski.

Šume i šumsko zemljište u Bosni i Hercegovini zauzimaju oko 53% teritorije od čega šume oko 43%, a goleti oko 10%. Visoke ili tzv. ekonomske šume zauzimaju tek oko 25% površine Bosne i Hercegovine.

U Bosni i Hercegovini se nalazi šest relativno očuvanih prašumskih otočića: Ravna Vala na Igmanu, Janj, Lom, Trstionica, Plješevica i Perućica.

Na nivou BiH nema ministarstva nadležnog za šumarstvo. Ustavom BiH vlasnici šuma su Federacija BiH koja je ugovorom poslove upravljanja i gazdovanja šumama prenijela kantonima (10 kantona), Republika Srpska i Distrikt Brčko.

Gospodarenje šumama u oba entiteta preneseno je na javna preduzeća koja se ne finansiraju iz budžeta i to: u FBiH deset preduzeća, a u RS jedno preduzeće.

Nova inventura šuma koju smo očekivali godinama, je u svom izvještaju utvrdila da je Bosna i Hercegovina bogata šumama više nego što je to ikada bila!? Tako su se potvrdila strahovanja da je najveći problem u šumarstvu Bosne i Hercegovine, osim neplanske sječe, precijenjivanje šumske mase, na osnovu kojih su se godinama donosile odluke o sječi.

Bezbrojni seoski proizvođači “na divlje” drvenog uglja širom Bosne i Hercegovine, a naročito u siromašnoj centralnoj Bosni, prijete crnoj budućnosti nalik Haitiju, čiji su siromašni stanovnici radi jeftine proizvodnje drvenog ugljena zauvijek uništili zemlju. Posljednji zemljotres na Haitiju koji je prouzrokovao epsku tragediju i patnje haićana je ujedno i prikrio ekonomski i socijalni sunovrat jedne države i sistema koji je zemlju uništio mnogo prije katastrofalnog zemljotresa.

Bez obzira na socijalne posljedice po siromašno bosanskohercegovačko seosko stanovništvo, proizvodnja drvenog uglja “na divlje” se mora hitno zabraniti i strogo sankcionirati.

Osim neposredne privredne koristi, šume su neprocjenjivo korisne kao važni rezervoari i regulatori vode, izvor kisika i činilac podneblja.

Ovisno o količini svjetlosti šuma je, kao i kuća, podijeljena na katove.

Podrumu odgovara podzemni sloj, a prizemlju sloj mahovina, lišajeva i gljiva. Jazavac, mrki tvor i šumski miš borave u rupama što su ih sami iskopali, a u njihovim napuštenim hodnicima gnijezde se ose. Mravi, razne gujavice, kukci i niz sitnih životinja su hrana ježa, šumske rovke ili divlje svinje.Lisica lovi neoprezne, a srne i jeleni traže zeljaste biljke, svoju omiljenu hranu.

Prvom katu odgovara sloj zeljastih biljaka, a drugom katu sloj grmlja i drveća.U gustom grmlju gnijezde se ptice pjevice i razni leptiri, a noću se po njemu penju puhovi orašari. Na drveću žive žune, djetlići, puzavci, sjenice, šumski ćuk i mnoštvo drugih životinja.

Krov šume čini sloj krošanja drveća gdje se gnijezde i hrane mnogobrojne vrste ptica (jastreb kokošar, šumska ušara, vrana, tetrijeb gluhan, i td.), ali krov šume je i najvažniji proizvođač hranljivih tvari i kisika.
Šume Bosne i Hercegovine pripadaju rijetkim prirodnim šumama u Evropi (oko 93% naših šuma su prirodne šume) u kojima drveće živi stotinama godina, a potom mrtvo postaje prebivalište cijelom nizu šumskih beskičmenjaka koji su opet hrana različitim vrstama ptica kao što su sove ili djetlići. Tu su i šumski miševi, divlje svinje, jelen, vuk… Nesporno najljepši ukras naših šuma je otrovna jarko crvena gljiva muhara koja nije opasna jer se ne može zamijeniti sa drugom vrstom gljiva. Zbog svega toga i mnogo drugoga što nije rečeno šume ne smiju nestati.

Region Sarajeva je vododjelnica jadranskog i crnomorskog sliva, mjesto sudara submediteranske (izmjenjene mediteranske klime) i planinske klime.

Za planinu Treskavicu narod voli reći: “Treskavica sa dva lica, oba lica sjajna ljepotica”. Dok su sjeverne padine sarajevskih planina obrasle gustim šumama još pod snježnim pokrivačem dotle na južnim (golim) padinama već cvjetaju kadulja i nar. Ta dva lica planina su najčešće vidljiva uglavnom putnicima (uz planinare) koji iz Sarajeva polijeću u pravcu juga ili jugoistoka. Pažljivog posmatrača (avio putnika) će zaprepastiti činjenica da nakon uzlijetanja iz sarajevske doline, okružene gustim šumama, i leteći preko Hercegovine, Italije ili Grčke, Krita ili Španije, zemalja Bliskog istoka, i dalje na istok, neće više vidjeti šuma uopće. Poznajem mnoge inžinjere šumarstva koji nisu svjesni te činjenice. Sarajevo je jedan od posljednjih velikih gradova okružen šumama u južnoj Evropi.

Mine su najstrašnija zaostavština iz posljednjeg rata u BiH. Od njih stradaju šumski radnici, poljoprivrednici, djeca… Niko sa sigurnošću ne zna njihov broj. Procjene se kreću od nekoliko desetina hiljada do milion zaostalih mina!

Svjesnost o postojanju mina ne treba da obeshrabruje ideju o eko-turističkoj budućnosti Bosne i Hercegovine.
Ipak u odnosu na veličinu BiH, minirana područja čine tek neznatan dio ukupne teritorije zemlje. Očigledno je da će se problem minskih polja rješavati decenijama. Ono što se kratkoročno može napraviti je insistirati na obavezi svake lokalne zajednice na obilježavanju i ograđivanju miniranih područja.

Nesporna opasnost od mina posebno potencira potrebu markiranja i kategoriziranja, odnosno standardiziranja staza za pješačenje po BiH planinama. Sve staze koje su ponuđene za korisnike moraju imati cilj, daljinu, vrijeme potrebno za obilazak staze, pristup sa pristupnom obavještajnom tablom, itinerer, altitudu (denivelaciju), težinu, atraktivnost i uputstvo za neophodnu opremu.

U Bosni i Hercegovini do sada od mina nije stradao i neće stradati ni jedan turista ukoliko se bude pridržavao zakona i pravila kretanja u prirodi.

Ni jedna turistička agencija ne poziva turiste u Australiju da se kupaju u moru prepunom ajkula i otrovnih meduza, da plivaju i piju vodu iz rijeke Nil, da pješače kroz džungle neobilježenim stazama, da se kupaju u rijeci Rajni, venecijanskoj laguni ili rijeci Po…

Skoro 150 godina u svijetu se hoda strogo utvrđenim hodačkim itinererima.

Nigdje u Evropi nije dozvoljeno pješačenje, vožnja planinskim biciklima, vožnja džipovima, konjima, turno skijama… mimo strogo utvrđenih i obilježenih staza, a lov i ribolov na za to određenim mjestima. Nigdje u Evropi nije dozvoljeno slobodno sportsko kampovanje, osim na pustom dalekom sjeveru kontinenta.

Bosna i Hercegovina u slijedećim decenijama valja da bude prepoznata po turističkim zonama satkanim od mnoštva atraktivnih i bezbjednih hodačkih itinerera, koji su umreženi unutar turističkog lokaliteta, a koji potom teže da se umreže između sebe (lokaliteti) koridorima ili pejzažnim prostorima. Bogata infrastruktura hodačkih itinerera, obavještajni panoi, odmorišta, planinarski domovi, seoske prodavnice, gostionice…

U godinama koje su pred nama, opasnosti građevinskoga urbaniziranja prirode na srednjim planinama su zanemarljive. Relativna opasnost preurbaniziranja lokaliteta (betoniranje planine) u ovome trenutku postoji samo u pojedinim zonama visokih planina (ski centri).

Na strmim usponima uz ujednačeni tempo hodanja, prosječni hodač za jedan sat savlada oko 300 m visinske razlike, a u silasku oko 500 do 800 m. Međutim, silazak često može biti mnogo teži.

Štapovi za hodanje rasterećuju zglobove na nogama i u posljednje vrijeme su sastavni dio obavezne opreme.
Bazna oprema podrazumijeva: jedan ruksak od savremenih materijala zapremine 30 l; cipele za pješačenje; nepromočiva jakna; kišobran na sklapanje; termo prsluk; kapa za sunce; čuturica; karta regiona (koje nemamo); krema za sunce; sunčane naočale; kutija hitne pomoći; planinarski nož; program ture, itinerer;
Savjeti za tehnički napredniju dugu šetnju (dva dana i više): ruksak do 60 l. zapremine umjesto torbe od 30 l.; jedne pantalone protiv vjetra; dva odijela za promjenu (čarape i sl.); par rukavica; jedna čeona lampa; jedan kompas i altimetar; jedan pokrivač za preživljavanje; jedan konopac dužine 20 m. promjera 8 mm.; dva štapa za hodanje (teleskopska).

Ako odlazite na više dana ne zaboravite: više pakovanja supe; rešo na plin; pakovanje briketa; pakovanje pahuljica; podmetač za spavanje; lampa za noć u skloništu.

Lokalne zajednice (općine/opštine) preko svojih planinarskih društava i NVO-a su nosioci poslova izrade hodačkih itinerera u svojim sredinama i njihovog obilježavanja.

Razvoj staza prirodne, estetske, rekreacijske vrijednosti i pripadajuće infrastrukture je pretpostavka za bilo koji oblik turističkog valoriziranja šuma.

Od nedavno u BiH djeluje i prva konsultantska kuća za razvoj turističkih destinacija WTC d.o.o. koja radi projekte turističkog razvoja, turističke obuke, projekte valoriziranja prirodnog i kulturnog nasljeđa do nivoa turističkog proizvoda, stručne savjete, proizvode i servise iz oblasti okoliša i turizma.

Kretanje u prirodi je nezamislivo bez turističkih karata. Topografske karte razmjera 1 : 50.000 su podesne za izletnike jer daju najbolji pregled okolnog terena.

Na žalost, u Bosni i Hercegovini se još uvijek ne mogu nabaviti turističke karte u razmjeri 1 : 50.000 ni za jedan region teritorije. Karte u razmjeri 1 : 25.000 su takođe podesne za izletnike koji kreću u planinu, jer daju masu detalja i korisnih sitnica bitnih za orijentaciju.

Karte koje se danas koriste u Bosni i Hercegovini su američke vojne karte.

Sve karte se izrađuju u sjevernoj orijentaciji, što znači da gornji rub karte označava sjevernu stranu. Uz pomoć kompasa i visinomjera ili džepnog elektronskog uređaja (GPS – Global Positioning System) sa satelitskim navođenjem lako ćemo ustanoviti mjesto gdje se upravo nalazimo.

Najveći proizvođač sistema za precizno određivanje lokacija na zemlji, firma Garmin (USA), izdala je dva nova modela GPS lokatora sa ekranom u boji visoke rezolucije. Zbog kvalitetnih ekrana uređaji mogu na kartama na kojima su ucrtane ceste, jezera, rijeke i granice, korisnicima pokazati tačan položaj. Instalirane su karte Sjeverne Amerike i Evrope do kojih dopire signal iz satelita. Primjenom savremenih GPS uređaja i satelitske geodezije ostvaruje se brži i ekonomičniji rad katastarskog premjera u općinama.

Moja mala top lista hodačkih itinerera bi bila:
Visočica: Police (nekropola stećaka) – vrh Džamija (jedini vrh u BiH sa kojeg je moguć pogled na sve vrhove planina preko 2.000 m n/v); selo Sinanovići – dolina Jelenača – Mandino vrelo – Crveni kuk; dom PD Treskavica – selo Ozimine – selo Bobovica – vrh Prut (pogled na kanjon Rakitnice).
Bjelašnica: vrh Hranisava raznim smjerovima; Umoljani – Gradina – Gornji Lukomir.
Maglić: Dragoš sedlo – Prijevor – Suha jezerina – Trnovačko jezero (Crna Gora).
Zelengora: vrh Bregoč sa Orlovačkog jezera; Uglješin vrh sa jezera Donje bare.
Vranica: vrh Nadkrstac i vrh Ločika sa Prokoškog jezera.
Čvrsnica: Veliki vilinac iz Dive grabovice ali i drugi pravci.
Vran: Veliki vran sa Risovca.
Trebević: Brus – Dobre vode – vrh Trebevića
Ozren: vodopad Skakavac – Bukovik – Crepoljsko.
Igman: Veliko Polje – PD Hrasnički stan – PD Prijatelj prirode – Veliko Polje.

Napokon, predlažem da čitaoci dopune, prošire, izmjene i rangiraju deset top pješačkih itinerera u Bosni i Hercegovini.