KOLUMNA: BH brendovi, neispričane priče
Turistička promocija države bez marketinške strategije i bez identificiranih ključnih elemenata turističke promocije veoma lako može biti kontraproduktivna. Promovirati državu bez jedinstvene „turističke priče“ kroz lijepe primjere poduzetništva iz prakse kao što su eko sela „Stanišić“, „Herceg“, Begovo selo… vinarija „Vukoje“, fly fishing na rijeci Ribnici, zimsko-sportski centri, kulturna dešavanja u Mostaru, prvenstvo svijeta u raftingu na Vrbasu i tome slično je promocija koja je potpuno promašila projektni zadatak. Više o tome pročitajte u kolumni.
Piše: Zoran Bibanović
Brend je osobenost turističke destinacije koja je čini različitim od drugih. Brend pomaže da zemlja bude zapamćena po osnovnim karakteristikama svoga identiteta. Ono što je veoma važno jeste da je ta osobenost trajna kategorija. Iako smo mi zainteresirani za brendove Bosne i Hercegovine sa turističkog stanovišta, vrijednost brenda se odražava i na sve druge poslovne sektore u državi. Tako naprimjer ako je priroda jedan od ključnih dobara Bosne i Hercegovine onda ona poboljšava imidž raznih prehrambenih proizvoda, drvnih proizvoda ili flaširane vode koja je direktni produkt prirode. Od ključnog značaja za svaku zemlju je da se identificiraju osnovne karakteristike identiteta koje obuhvataju različite privredne sektore i koje se mogu primjeniti u marketinškim aktivnostima bilo kojeg sektora.
U dokumentu “Brendiranje BH turizma i strategija marketinga koji je pripremila (2008.) Agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih država, odnosno gospodin Tom Buncle, identficirana su 4 ključna dobra Bosne i Hercegovine i to:
Priroda
Gostoljubivost
Kulturno nasljeđe
Aktivnosti na otvorenom
Ali i mnoge evropske destinacije nude mješavinu prirode, kulture i ljubaznih ljudi. Po čemu se onda Bosna i Hercegovina može izdvojiti koristeći se ovim relativno svuda prisutnim dobrima?
Odgovor leži u identificiranju jedinstvenih elemenata ovih dobara koji će se potom koristiti kao osnov za strategiju brendiranja, stalno i na odgovarajući način prezentirati ciljnoj publici prilkom promocije.
Unutar četiri velika dobra Bosne i Hercegovine pokušaću, na revijalan način, da spomenem neke od ključnih elemenata turističke promocije (brendove) navedenih dobara bez ambicije da ih klasificiram. Važno je napomenuti da spomenuti brendovi često nisu i turističke atrakcije nego samo turistički resursi. Da bi turistički resurs postao turistička atrakcija koja se kao turistički proizvod može ponuditi na tržištu onda on mora da bude dostupan, infrastrukturno opremljen, sa utvrđenim radnim vremenom i sa utvrđenom “turističkom pričom” odnosno interpretacijom. Tako u našem slučaju turističke atrakcije nisu naprimjer: Kozija ćuprija, Spomen park Vraca, Staro jevrejsko groblje, kanjoni, planine, životinjski i biljni svijet (ako nisu dostupni pogledu), rudarska prošlost (izuzev jedinstve zbirke rudarskih alata u samostanu sv. Katarine u Kreševu)…
Priroda
Posljednje mjesto divljine u Evropi pruža se od NP Sutjeska na istoku, preko Zelengore i izvora rijeke Neretve do Glavatičeva i Konjica na zapadu i od olimpijskih planina Jahorine i Bjelašnice na sjeveru , preko Treskavice, Visočice, kanjona rijeke Rakitnice (dužine oko 20 km. i dubine oko 800 m), Crvnja, Prenja, Čvrsnice i Vran planine na jugu. Gornji tok rijeke Neretve čija je voda u dužini od skoro sto kilometara pitka, je jedinstvena rijeka u Evropi.
Olimpijske planine okolo Sarajeva.
U slivovima rijeka Une, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve, posebno u kanjonima, klisurama i strmim padinama nalaze se staništa biljki koja se nazivaju refugijumi. Ova staništa su bila utočište mnogim biljkama i životinjama tokom ledenog doba. Veoma stare vrste koje na njima žive su od najvećeg značaja za biodiverzitet Bosne i Hercegovine, a time i globalni biodiverzitet. Te vrste su označene kao relikti.
Kanjon rijeke Tare (Svjetska baština – UNESCO) koji BiH dijeli sa Crnom Gorom, jedan od najdubljih i najljepših kanjona u svijetu.
Perućica je jedna od nekoliko prašuma u Evropi (1.291 ha). Dolina je smještena između vrhova Maglić (2.386 m.), Široka Točila (2.297 m.), Badanj (2.242 m.), Studenac (2.294 m.) na istočnoj granici BiH.
Rijeke ponornice kao što je Trebižat sa slapovima (Kravice…) je jedna voda, a pet rijeka sa pet imena: Ričina (čiji je izvor na 900 m n/v) – Vrljika – Tihaljina – Mlade – Trebižat ulijeva se u Neretvu u Strugama kod Čapljine na visini od 9 m m/v. Slični hidrološki sustavi su i u istočnoj Hercegovini gdje voda izvire pod jednim imenom, a potom ponire i izvire pod drugim nazivom (Zalomka – Buna). Valja znati da je rijeka Trebišnjica u Popovom Polju najveća ponornica na svijetu.
Pećine – posebno pećina Vjetrenica u selu Zavala – Popovo polje.
Sastavni dio brenda prirode je životinjski i biljni svijet. Iako se u Bosni i Hercegovini rijeđe može vidjeti vuk ili medvjed nego u drugim zemljama regiona ipak bogatstvo flore je uporedivo samo sa onom u tropskim i subtropskim predjelima. U Bosni i Hercegovini se ukrštaju dvije velike florne oblasti: mediteranska i euro sibirska, a prodire i treća irano turanska florna oblast.
Bosna i Hercegovina je puna slikovitih predjela koji su rijetko nastanjeni. Hrana i piće su takođe dijelovi brenda prirode.
Proizvodi sa bosanskohercegovačkim brandom: pića proizvedena od dvije autohtone vinove loze Žilavka i Blatina, sirevi livanjski, travnički, trapist… gatački kajmak, romanijski sir u kriškama…jogurti, surutke i mlijeko sa geografskim porijeklom… proizvodi od hercegovačkog duhana…bosanski gonič – pas Barak, pastirski pas Tornjak, bosanski konj, bosanska krava (Buša), ovca Pramenka, hercegovački magarac… hercegovački zvončić, bosanska perunika…kuharstvo…
Gostoljubivost
Duboko ukorijenjena tradicija gostoljubivosti u Bosni i Hercegovini vidljiva je kroz gostoljubivost u planinskim selima, u tradiciji razgovora uz kafu, u kulturi razgovaranja kao i u praznoj šoljici kafe postavljenoj za nenadanog gosta.
Obilazak turbeta “Sedam braće” uz običaj davanja priloga, sa željom za sreću i zdravlje najbližih, simbolizira vjerovanje sarajlija u dobre ljude “evlije”. Tradicija podrazumijeva i običaj davanja priloga u obližnjoj katoličkoj crkvi sv. Ante i Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.
Takvoj tradiciji davanja priloga iz starih vremena svakako je pogodovala pojava islama, koji priznaje prethodne božije poslanike i monoteističke religije za koje smatra da vuku isti korijen iz božije objave.
Tradicionalni način davanja priloga, koji se zadržao do dan danas, simbolizira jedinstveno poštovanje stanovnika grada prema drugim konfesijama ali i ukazuje poštovanje prema komšiji, a to je nešto što je jedinstveno u svjetskim okvirima.
Element “gostoljubivost” je moguće promovirati kroz realan, vidljiv običaj, “poželi želju za dobro drugome i ona će ti se ispuniti”, kroz posjetu turbetima Sedam braće, franjevačkoj crkvi Svetog Ante i Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji..
Postoji opasnost da ova tradicija vremenom isčezne, ali se nadamo da se to neće desiti i da će to ostati bitna karakteristika stanovnika Kantona Sarajevo.
Kulturno nasljeđe
Sve zemlje imaju historiju i kulturno nasljeđe ali Bosna i Hercegovina ima raznoliku kulturnu baštinu. U Bosni i Hercegovini su se udružile kulture juga i sjevera Evrope, istočnog i zapadnog hrišćanstva, islama i judaizma ali i velike imperije svijeta.
Prahistorijske staze i rimske ceste; trgovinska Povelja (1189) bosanskog bana Kulina dubrovniku; Ahdnama (Ugovor iz 1463. godine) sultana Mehmeda II Al Fatiha koja se čuva u samostanu Svetog duha u Fojnici je preteča evropske povelje o ljudskim pravima; Stari Grad Sarajevo, jedinstveni spomenik multireligioznosti u svijetu; Kuršumli medresa u Sarajevu je nesporni kulturni brend cijele države Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispovijest. Gazi Husrev-beg pokreće rad prve Visoke vjerske škole (1537) koja je bila u rangu evropskih fakulteta i u kojoj se osim teologije izučavalo pravo i filozofija. Istovremeno utemeljuje jednu od najstarijih biblioteka u Evropi. Biblioteka se vremenom uvećavala otkupom privatnih zbirki knjiga i rukopisa; Stari utvrđeni gradovi širom Bosne i Hercegovine koji po pravilu potiču još iz prahistorije i kojih je prije dolaska osmanlija bilo preko 350 u Bosni i Hercegovini; Velika svjetska zagonetka stećka, najvećeg kulturnog brenda Bosne i Hercegovine su raznovrsni isklesani reljefni motivi. Do sada niko nije uspio objasniti porijeklo i značenje tih motiva. Tajna bosanskohercegovačkog nadgrobnog spomenika- stećka je najzamršenije pitanje domaće historiografije po pitanju geneze i karaktera «crkve bosanske»; Sarajevska Hagada, neprocjenjiva jevrejska i svjetska baština; Staro jevrejsko groblje u Sarajevu, drugo po značaju i veličini u Evropi (poslije groblja u Pragu); Bosanskohercegovačka rudarska prošlost i proizvodnja zlata, srebra, gvožđa, olova… Stare duhaonice (kovačnice) u selu Očevije koje su zadržale stari način proizvodnje željeza iz XIV ili početka XV stoljeća sa lijepim primjerima stambene arhitekture, su muzej na otvorenom. Poslije posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini u selu Očevije djeluju tri prastare (srednjovjekovne) kovačnice koje vode tri kovača oženjena za tri sestre; Najveći graditelj u historiji Otomanskog carstva, je bio neimar Sinan, koji je u našim krajevima sagradio ćupriju na Drini u Višegradu, upisana na listu Svjetske kulturne baštine – UNESCO. Sinanova tri učenika su sagradili most u Mostaru (Hajrudin) (Svjetska kulturna baština – UNESCO), te džamiju Aladža u Foči i Ferhadija u Banja Luci (u fazi rekonstrukcije nakon rušenja u posljednjem ratu); Stari grad Jajce, kandidat za upis na listu Svjetske kulturne baštine – UNESCO sa vodopadom rijeke Plive (21 m) za koji se vjeruje da je jedan od 12 najljepših vodopada na svijetu…
Opća skupština Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO se sastala od 29. septembra/rujna do 17. oktobra/listopada 2003. na svojoj 32. sjednici i donijela Konvenciju o zaštiti svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Uzimajući u obzir duboko uvriježenu međuovisnost nematerijalne kulturne baštine i materijalne kulturne i prirodne baštine…
Prepoznajući da procesi globalizacije i društvene transformacije, uz uvjete koje stvaraju za obnovljeni dijalog među zajednicama, također dovode, kao i fenomen netolerantnosti, do ozbiljnih opasnosti gubitka vrijednosti, nestajanja i uništenja nematerijalne kulturne baštine, posebno zbog nedostatka izvora sredstava za zaštitu te baštine…
Uzimajući u obzir neprocjenjivu ulogu nematerijalne kulturne baštine kao činjenice u zbližavanju ljudi i osiguravanju razmjene i razumijevanja među njima… usvaja ovu Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine17. oktobra/listopada 2003.
Pred novim generacijama u Bosni i Hercegovini je stvaranje i uvećavanje liste prirodne, kulturne kao i nematerijalne kulturne baštine.
Bosna i Hercegovina je zemlja zagonetki, hipoteza i legendi.
Najveći turističko-promotivni BH brend je bosanskohercegovački srednjevjekovni nadgrobni spomenik – stećak, kojega nalazimo širom Bosne i Hercegovine i bliskom susjedstvu u 2.988 nekropola sa oko 67.000 stećaka. Komisija za kulturno naslijeđe priprema aplikaciju za upis stećka na listu Svjetske kulturne baštine – UNESCO.
Četiri velike svjetske tajne nalaze se u gradu Stocu na rijeci Bregavi: Tajanstveni crtež u pećini Badanj (star oko 15.000 godina), tajanstveni grad Daorson (spomenik 0 kategorije iz metalnog doba), tajanstveni spomenik – stećak i tajanstvene dubine poezije Mehmedalije Maka Dizdara, najvećeg pjesnika druge polovine XX stoljeća u Evropi.
Jedinstvene freske u svijetu nalaze se u crkvama u selima Zavala i Dobrićevo u Popovom Polju, koje je slikao zoograf Georgije Mitrofanović, primjenjujući vizantijski i italo-kretski stil slikanja.
Hercegovac, Georgije Mitrofanović je oslikao i istočni zid manastira Ostrog i trpezariju u manastiru Hilandar na Svetoj Gori, jedinstvenom u svijetu kombinacijom stilova fresko slikarstva.
Vizantijski stil fresko-slikarstva podrazumijeva slikanje četkom širim potezima, uglavnom bez detalja, a italo-kretski način fresko slikarstva je koristio kist. Georgije Mitrofanović je koristio oba stila, posebno italo-kretski stil za slikanje detalja lica i glave i po tome su njegove freske jedinstvene u svijetu.
Vjerovanje u jamskog duha patuljka Perkmana je veoma rašireno oko poznatih bosanskih rudnika Srebrenice, Kreševa, Fojnice, Ljubije, Mrkonjić Grada… U selu Sase u blizini Srebrenice zabilježeno je pričanje kod Bošnjaka da ima «divlji čovjek», pa kada nema nikoga da on udara čekićem. Perkman je patuljak i rudari su često na ulascima u rov nailazili na tragove njegovih stopa. U Fojnici i Kreševu predanje o Perkmanu je kao o patuljku koji se zadržava u rudarskim oknima i njegova pojava je znak rudarima da bježe, jer im prijeti nesreća. U okolini Ljubije i Mrkonjić-grada patuljak se prikazuje kao biće koje ne voli nečistoću i psovke u jami…
Sjajna eko-turistička priča, koja na žalost nije valorizirana, je hipoteza Roberta Salinasa Prajsa iz San Antonia u Teksasu, da je trojanski rat bio u Hercegovini. Kada je Prajs 1967. godine u potrazi za lokalitetom koji bi odgovarao Homerovim opisima Ilija došao u Bosnu i Hercegovinu, upoznao je ing. Aristida Vučetića iz Dubrovnika koji je mnogo ranije iznio hipotezu da Odiseja govori o mjestima na dalmatinskoj obali i otocima… Hipoteza o Odisejevim lutanjima kroz Jadran, danas živi u turističkim nautičkim vodičima u Hrvatskoj u kojima se ne zaboravlja da je Mljet Odisejev otok čarobnice Kirke, da je otok Hvar Odisejev otok Kiklopa, da je otok Ščedro Odisejev otok koza…
Hipoteza – Bosanska piramida Sunca u Visokom kraj Sarajeva. Da li je Bosna i Hercegovina civilizacijski izvor Evrope?
Tajanstvene kamene kugle se nalaze širom Bosne i Hercegovine. Općina Zavidovići je proglašena “Centrom kamenih kugli u BiH” i smatra se trećim nalazištem kugli u svijetu (nakon Kostarike i Meksika), a prvim u Evropi. U općini Zavidovići evidentirano je oko 60 kamenih kugli na jedanaest lokacija, a najveće i najpoznatije nalazište je u području Dubokog potoka, u prigradskom naselju Grab i broji 25 kugli. Za postojanje kamenih kugli u Bosni i Hercegovini se znalo od davnina i u narodu postoje razne priče o njihovom nastanku ali istovremeno tom fenomenu niko do nedavno nije pridavao neku naročitu pažnju.
Djelatnike u turizmu ne interesira porijeklo kugli (koje su svakako prirodni fenomen kao i naprimjer bazaltni stubovi u Irskoj za koje se vjeruje da ih je izgradio neki irski div) već njihova intrigantnost.
Bosna i Hercegovina baštini i dva nobelovca, travničanina, sarajevskog maturanta i doktoranta Ivu Andrića, dobitnika nobelove nagrade za književnost i sarajliju Vladimira Preloga, dobitnika nobelove nagrade za hemiju. Sarajevski šahovski klub “Bosna” je četverostruki prvak Evrope. Grad baštini najvećeg hvatskog pjesnika Tina Ujevića, ali i najvećeg pjesnika druge polovine XX stoljeća u Evropi, Mehmedaliju Maka Dizdara. Čuvena u regionu je sarajevska muzička pop i rock škola, ali je još čuvenija, i to u svjetskim razmjerama, sarajevska filmska škola. Ne postoji veliko svjetsko filmsko priznanje, a da ga sarajevski filmski reditelji nisu osvojili. Napokon region Sarajeva je turistička destinacija u kojoj su održane Zimske olimpijske igre.
Veličanstvena rudarska historija u Bosni i Hercegovini zaslužuje da se barem jedan dio rudnika u Kaknju «Stara jama», dijelovi željezare u Varešu ili neki drugi rudarski artefakt rekonstruira i osposobi za posjete turista. Legende o srednjovjekovnim rudarima Sasima u Bosni i Hercegovini i dobrom patuljku «perkmanu», ali i priče o podzemnim duhovima iz starobalkanskih i antičkih vremena su neprocijenjivo važni dijelovi bosanskohercegovačke eko-turističke «priče».
Aktivnosti u prirodi
Aktivnosti u prirodi pomažu jačanju prirodnog brenda Bosne i Hercegovine.
Brendovi BH aktivnosti u prirodi u funkciji turizma su planinarenje, zimski sportovi (alpsko i nordijsko skijanje, snowboarding, turno skijanje, sankanje…), kayak i canoe safari, rafting na rijekama, planinski biciklizam, splavarenje…
Ekstremni sportovi kao što su climbing, paraglajding, zmajarenje, ekstremno ronjenje, špiljarstvo, pustolovni pohodi… su odavno trendovi koji privlače brojne poklonike u potrazi za novim destinacijama.
Pojam ekstremni sportovi je postojao dok ih nismo lako naučili – kaže slovenac Miron, vlasnik restorana Plava voda u Travniku.
U našem dinarskom prostoru nesporno postoje sjajni eko-turistički potencijali. Velike površine pod pašnjacima i šumama omogućavaju razvoj posebnog oblika pješačkog turizma. Taj oblik eko-turizma ne zahtijeva velike investicije za razvoj. Potrebno je planski urediti staze i seoske puteve. Turističko pješačenje je izuzetno razvijeno u Evropi, a u našim poslijeratnim siromašnim godinama se nudi kao vid rekreacije koji može imati svijetlu budućnost. Svake godine oko 35 miliona ljudi u svijetu koristi odmor pješačeći nekim od eko-turističkih itinerera.
Razvojem pješačke rekreacije bi se na najbrži način turistički valorizirala široka područja BiH. Istraživanja pokazuju da se turisti najviše zanimaju za posjete već zaštićenim dijelovima prirode (NP, Parkovi prirode…). Zbog toga se prije zakonske zaštite obavljaju mnogobrojne organizacijske pripreme za prihvat budućih posjetilaca, u smislu obezbjeđivanja sigurnog boravka u zaštićenim prostorima.
