Organizatori Manifestacije, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Općina Jajce, Ured za povratak grada Stockholma, Centri za lokalni razvoj BiH i Planinarsko društvo Ćusine i Svjetski savez dijaspore BiH, i pored kiše, uspješno su realizirali planirane sadržaje, priredivši za goste niz zabavnih i kulturnih sadržaja.

Kroz ekonomski i omladinski forum, na kojima je sudjelovalo više od stotinu subjekata, napravljeni su kontakti među bosanskohercegovačkim preduzećima, udruženjima i pojedincima, a značajan doprinos tom povezivanju dali su društveni vodiči devet Centara lokalnog razvoja BiH (CLR), koliko ih djeluje u našoj zemlji. Ovi centri djeluju šest godina zahvaljujući podršci Ureda za povratak grada Stockholma, a osnovna im je zadaća podrška i planiranje razvoja u lokalnim zajednicama, sa akcentom na povezivanje ljudi i okupljanje oko pozitivnih ideja.

- Biće grada Jajca nije kompletno, ukoliko ne postoji jaka veza između naših građana u Jajcu i Jajčana u Dijaspori. Ponosni smo što su na jubilarne, Desete susrete na Plivi, došli naši prijatelji iz cijele Bosne i Hercegovine i svijeta, predstavnici institucija, udruženja, preduzeća – što su došli Jajčani, koji su osnovali i Svjetsko udruženje u kojem su okupljeni – kazao je nakon Desetih susreta na Plivi i manifestacije DI-LOK (dijaspora i lokalno stanovništvo), načelnik općine Jajce dr Nisvet Hrnjić. On je podsjetio da je Jajce kandidat za stavljanje na listu UNESCO-a i da su Susreti na Plivi, značajan doprinos promociji bogatih potencijala ovoga grada.

Emina Krzović, šefica Ureda za povratak tokom trajanja ekonomskog foruma, kazala je kako je Manifestacija DI-LOK novi model povezivanja na poslovnom planu, koji će kroz bosanskohercegovačke biznis-klubove u svijetu i poduzetnike u BiH, pokušati iznaći rješenja za pokretanje novih biznisa, povezivanje postojećih i permanentno istrajavanje na izvozu:

- Naš moto je Povezivanje, povezivanje, povezivanje! To je način na koji možemo stvoriti jaku platformu za ekonomski prosperitet. Taj model povezivanja mi smo kroz mrežu Centara lokalnog razvoja već isprobali i na dobrom smo putu, da pored devet postojećih, napravimo još nekoliko novih, riječi su Emine Krzović.

Susreti na Plivi i DI-LOK najveća su do sada organizirana manifestacija s ciljem ekonomskog, kulturnog i drugog povezivanja građana BiH koji žive u Matici i Dijaspori.

– Smatram da će ova manifestacija učvrstiti mostove suradnje između BiH i BH Dijaspore, te razviti nove oblike suradnje BH institucija i institucija kraljevine Švedske. Posebno važan značaj ove manifestacije je ekonomsko povezivanje naših građana, koje smo imali priliku danas da pratimo na Ekonomskom forumu, kazao je dr Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice, zahvalivši se gostima iz Švedske, na svesrdnoj pomoći u organizaciji ove manifestacije.

Anders Perts, šef migracionog zavoda Švedske, istakao je kako Švedska Vlada podržava procese povratka u BiH još od 1996. godine.

– Povratnici i Dijaspora mogu mnogo doprinijeti u Bosni i Hercegovini. Povratnici iz Švedske u BiH mogu donijeti mnogo dobrih ideja u raznim oblastima života. Oni mogu donijeti švedski model u BiH i prilagoditi ga ovdašnjim potrebama. Na tom planu provode se brojne aktivnosti koje je švedska vlada podržala, a DI-LOK je šlag na tortu u tom smislu – istakao je Anders Perts.

Piše: Zoran BIBANOVIĆ

Planine su od davnina bile išarane pješačkim stazama kojima su ljudi izlazili na planinu sa svojom stokom da koriste njene pašnjake ili da sijeku šumu za svoje potrebe.Te staze su bile vrlo teške. Planine su do renesanse smatrane «đavoljim prebivalištem».

Međunarodna unija planinarskih društava (UIAA) koja je osnovana 1932. u Chamonixu, smatra, da je jedan od prvih poznatih uspona na planinu bio uspon (1311) Dantea Aligheria, autora “Božanske komedije”, na vrh Prato al Soglio. Italijanski pjesnik Petrarka se 1336. popeo na Mont Ventoux u francuskim alpima, a slavni Leonardo da Vinci je 1511. godine, na vrhu Monte Bo (2556 m).

Najstariji poznati putopis kroz Alpe napisao je Venancije Fortunat još 1556. godine.

Idejnim začetnikom planinarstva se ipak smatra Žan Žak Ruso (Jean Jacques Rousseau) 1712-1778. godine, koji je propovijedao da je osnovni put ka sreći povratak prirodi. «Sve knjige sam zatvorio, samo je jedna ostala otvorena – knjiga prirode». Ova njegova deviza (poklič prema budućnosti) od tada je uticala na sve veće interesovanje ljudi za planine i prirodne ljepote.

Rousseauovi opisi prirode sa slikama obitelji i iskrenim osjećajima su bili književni hit onoga vremena.

U literarnim djelima Shelleya, Goethea i Victor Hugoa su sa zanosom i oduševljenjem opisivane ljepote alpskih pejzaža.

Osnivač moderne geografije Alexander von Humboldt, je prvi upotrebio izraz “prirodni spomenici” za specifične prirodne rijetkosti.

Jacques Balmat, vodič i doktor Michael Paccard iz Šamonija (Chamonix) prvi u historiji 08.8.1786. godine osvajaju Mont Blanc.

Najveći vrh Evrope Mont Blanc 1808. godine, kao prva žena, osvaja i Marie Paradis (sa 23 godine).

Od 1850. godine britanska elita sve više osvaja Alpe.

Kao početak organiziranog planinarstva u svijetu uzima se 1857. godina kada je, takođe u Londonu, osnovana planinarska organizacija Alpine club. Klub je bio zatvorenog tipa, a njegovi članovi su pripadali elitnom društvu.

Poslije Engleza osnovane su planinarske organizacije 1862. godine u Austriji, a 1863. u Švicarskoj i Italiji, čiji su članovi takođe bili iz redova imućne klase. Nakon njih osnivaju se planinarske organizacije 1869. u Njemačkoj, 1873. u Mađarskoj i Poljskoj, 1874. u Hrvatskoj i Francuskoj, 1876. u Španiji… 1891. u Srbiji, a 1892. godine u Bosni i Hercegovini i Sloveniji.

Prvi planinarski itinerer, koji je vodio ispred popularnih masiva Mont Blanca u trajanju od dva dana, trasiraju 1861. godine Lesli Stiven (Leslie Stephen), otac spisateljice Virdžinije Vulf (Virginija Woolf) i izvrsni švicarski vodič Melchior Anderegg.

Matterhorn (4.478), (Cervino – Italie.; Le Cervin – franc.), osvajaju 1865. godine, Francis Douglas, Robert Headow, Charles Hudson, Edward Whymper (Engleska), Michel Croz (Franciska), Peter Taugwalder i Peter Taugwalder Jr. (Švicarska). Prilikom silaska desila se tragedija kada su u ponor odsklizali Headow, Croz, Hudson i Douglas. Tijela prve trojice su pronašli sutradan 1.200 m niže, a lord Frencis Douglas nikada nije pronađen.

Danas se na Matterhorn svake godine popne oko 2000 penjača ali se nesreće i dalje događaju. Svake godine pogine oko 15 penjača.

Aconcaguau (6.926) na Andima, osvaja 1897. godine, švicarski vodič Matthias Zurbrigge kao član jedne britanske ekspedicije.

Vrh Aconcaguau u januaru/siječnju 2003. godine u organizaciji “Kluba spasavalaca 2000” osvajaju bosanskohercegovački alpinisti Zehrudin Isaković, Dragan Ilić, Haris Kalajdžisalihović i Mirza Mašnić.

Mont Everest (8.848) najviši vrh Azije ali i svijeta, osvajaju 1953. godine, penjači Sir Edmund Hillary (Novi Zeland) i Nepalac-Indijac Tanzing Norgay. Tibetanci ga zovu Chomolungma “boginja mora i zemlje”, a Nepalci Sagarmatha “boginja neba”, ali je prevladala engleska atribucija Everest (topograf Sir George Everest).

Sarajevski alpinista Boris Kovačević 11.11.1987. godine, sa Zagrebčaninom Brankom Puzakom prvi je u svijetu osvojio himalajski vrh Ngojumbo Kang sa nepalske strane Himalaja.

Prva žena na Mont Everestu (29. septembra 1988.) je bila Amerikanka Stacy Allison.

Od aprila do juna 2009. godine, na Himalajama je bila ekspedicija čiji je cilj bio vrh Mont Everest, sastavljena od alpinista iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore Slovenije i Italije. Vođa ekspedicije je bio Dragan Jaćimović iz Beograda, a BH alpinisti su bili Miralem Husanović Muri, Zehrudin Isaković Zeko i dr. Naim Logić, svi certificirani alpinisti Sarajevske škole alpinizma. Na žalost, nisu stigli do cilja.

Slavu početaka planinarstva i prvih penjača na najviše vrhove svijeta nose Evropljani, ali nezasluženo, kao i mnogo toga drugoga.

Vrh Fuji (3.776) u Japanu, kako je atributirano, osvaja 700. godine, En-no-Shokaku. U slavu prirode i planine budisti u XII stoljeću grade hram Fouji-San. Svake godine, tradicionalno 01. jula, na dan otvaranja sezone penjača, hiljade Japanaca, u tradicionalnim kostimima penjača, prisustvuju ceremoniji u hramu smještenom u podnožju planine. Prosječno vikendom u toku ljetne sezone oko 20.000 planinara učestvuje u penjanju, savlađujući uspon na denivelaciji od 3.300 metara sa južne strane i 2.700 metara denivelacije, sa sjeverne strane planine. Mnogobrojni hodači koriste autobus do visine od 2.200 metara, a potom počinju uspon do kratera, koji se završava šetnjom oko kratera na dubini od cca 220 metara i dužini oko 1,4 km.

Ipak, Evropa drži primat u pohodima u slavu prirode i planina. Desetine miliona evropljana svoj ljetni odmor provode pješačenjem planinama.

Najpoznatija pješačka staza na svijetu GR 54 (Grandes Route 54) otkriva NP Les Ecrins koji ima preko 740 km pješačkih staza. Trasa prolazi između dvije centralne zone parka i dozvoljava brzi povratak na osnovnu visinu u sred srca visokih planina. Staza GR 54 ima 11 dana hoda između 720 m i 2.760 m visine nad morem. Ukupna denivelacija na stazi je oko 11.000 m n/v. To je najteža ali i najpreglednija staza dugog hodanja (randonne) u Francuskoj na kojoj se nalazi i najpoznatija dnevna tura L´ Oisans. Svake godine više od 3.000 osoba realizira GR 54 u cjelini. Čuvari–posmatrači (garde-moniteur) u ljetnoj sezoni, često rade dobrovoljno, van radnog vremena, na toj frenkventnoj stazi.

Običaj izlaska na planinu u Bosni i Hercegovini postoji od pamtivijeka. Sačuvao se običaj izlaska na planinu u prirodu (vjerovatno prastaroslavenski običaj) za Ilinden, Ilijindan, Alidžun…

Planinarstvo u Bosni i Hercegovini, onakvo kakvo danas poznajemo, nastaje dolaskom Austrijanaca, Čeha i Njemaca 1878. godine.

Vjerovatno prvi prikaz naših planina i prirodnih ljepota za evropsku javnost je napravio austrijski botaničar G. Beck, koji je u Austrijskom turističkom listu (1887-89) predstavio Trebević, Treskavicu, Prenj, Volujak i Maglić.
Kako u drugim zemljama, tako i kod nas planinarstvo je u svojim prvim počecima bilo privilegija bogatih.
Godine 1892. osniva se Bosanskohercegovački turistički klub u Sarajevu.

O tome piše Šefko Hadžialić, u knjizi “Planinarstvo i planinarski objekti u Bosni i Hercegovini 1892 – 2002. godine:
«Vladin savjetnik vitez Lothar Berks u kancelariji civilnog poglavara Bosne i Hercegovine, barona Huge Kutschere, 21. septembra 1892. godine pročitao je pravila kluba na njemačkom jeziku. Za predsjednika je izabran L. Berks, potpredsjednik je bio barun Franjo Mollinary, tajnik baron Ludwig Pereira, blagajnik Karlo vitez Stankiewic de Mogita i još devet odbornika i dva zamjenika.

Jedini domaći čovjek u upravnom odboru “Bosnisch-Hercegovinischer Touristen-Verein in Sarajevo” je bio Milutin Kukuljević Sakcinski. Nekoliko godina poslije, u odbor ulazi više domaćih ljudi: Suljo Suljagić, Riza beg Kapetanović, Makso Despić, Kraljević i Safvet beg Bašagić.

Klub je imao sjedište na Apelovom Keju (današnja obala Kulina bana) i organizirao je kurseve orijentacije, čitanje karata rukovanje sa busolama i markirao je planinarske puteve».

U Sarajevu je 1905. godine, formirano i društvo «Prijatelj prirode» kao podružnica društva iz Beča. Članovi društva su bili izrazito radničkih zanimanja. Poslije Prvog svjetskog rata osnivaju se brojna društva.
Da bi se zadovoljile potrebe planinara, lovaca, skijaša, ribolovaca, geografa, biologa i drugih znatiženjnika grade se i prvi planinarski domovi.

Prvi dom se gradi 1896. godine, pod vrhom Trebevića, na mjestu zvanom Sofe.
Baron Albory, 1906.godine, dozvoljava planinarima upotrebu njegove lovačke kuće koja se zvala Jagdhaus – Alboryhutte ispod Hranisave.

Na Dobrim vodama na Trebeviću 1907. gradi se planinarsko sklonište.

Na Vukelinim vodama na Jahorini gradi se dom Anselma – Hutte, po imenu supruge tadašnjeg predsjednika Bosanskohercegovačkog turističkog kluba Brodnika. Grade se domovi na Bjelašnici, Prenju, Treskavici, Plivskom jezeru…

Valja reći da je Meteorološka observatorija na Bjelašnici 1894. godine, kao prva na Balkanu, a druga u Evropi, imala rezervirane dvije prostorije za potrebe smještaja planinara.

Mala stalna izložbena postavka historije planinskog turizma i meteorologije u zgradi Opservatorije, pomogla bi stvaranju eko-turističkog branda Općine Trnovo i Kantona Sarajevo.

Prvi alpinisti u Bosni i Hercegovini su Drago Šefer i Vojo Ilić koji su se 1929. godine, popeli na Romaniju, smjerom Djevojačkih stijena. Nešto kasnije, alpinizmom se bave i Josip Sigmund – Pepi, Nikola Sedlar, Jakov Gaon i Petar Šain. Na inicijativu Šefera 1935. godine, u tadašnjem «Prijatelju prirode» formira se prva alpinistička sekcija – Šefko Hadžialić, Planinarstvo u Bosni i Hercegovini.

Prvi alpinističko-spasavalački tečaj održan je 1937. godine.

Nakon II Svjetskog rata poslije više saveznih i republičkih tečaja pri PS BiH formira se komisija za alpinizam i Gorsku službu spasavanja, na čijem je čelu Edvard Černčec.

Od 2000. godine, u Sarajevu djeluje i «Klub spasavalaca 2000» moderno opremljena, obučena i certificirana služba spasavanja, na svim terenima i uvjetima, sastavljena od alpinista i mladih ljudi, koje predvodi iskusni montanjista Paša Grbo.

Turistički pokret u slavu prirode je u Evropi i svijetu odavno prerastao u turističku industriju, koja se smatra vrhunskim nacionalnim interesom i koja donosi ogromne prihode nacionalnim ekonomijama.

Napokon, kako krenuti i sačuvati vitalne vrijednosti naših “đavoljih prebivališta” i revalorizirati bogatu bosanskohercegovačku historiju planinarstva?

Slobodan Stanković u knjizi Elementi turističke valorizacije planina sa osvrtom na Lovćen, kaže: “Ići od općeg ka posebnom, od poznatog ka nepoznatom, iz literature ka terenskim opservacijama, iz prošlosti ka budućnosti, proces valorizacije mora, više nego da sada, postati priznat i prihvatljiv, kako bi se vremenom osmislila svrsishodna metodologija i postigli odgovarajući praktični rezultati.”

Turistički vodič štampan na 200 stranica objavljen je u izdanju NIPD „Naša riječ“ iz Zenice, s velikim brojem kvalitetnih fotografija, na BHS i engleskom jeziku domaćim i stranim turistima pruža obilje podataka i informacija o prirodnim resursima, kulturnoj baštini, historijskim lokalitetima i događajima, zanimljivostima i legendama pojedinih područja BiH.

- Turistička publikacija obuhvata i ona područja gdje se još nalaze neiskorišteni turistički potencijali, od Une do Drine i od Save do Jadranskog mora. Vodič može biti podloga za oblikovanje atraktivnih programa turističkih agencija i edukativnih programa školskih institucija – kaže autor Rošić, koji je na prikupljanju građe radio nepune dvije godine.

Štampanje vodiča „100 turističkih destinacija u BiH“, u tiražu od 1.000 primjeraka, finansijski je pomoglo Ministarstvo za okoliš i turizam Federacije BiH.
(FENA/dg)

“Moramo sačuvati šume za svoju djecu, unuke i one koji se tek trebaju roditi. Moramo sačuvati šume za one koji ne mogu govoriti u svoje ime, poput ptica, životinja, riba i drveća” – poglavica Qwatsinas Nuxalk.
Nestaju četinjače (jele, smreke i borovi), ali i bjelogorica (hrastovi, bukve i javorovi). Zajedno sa šumama umiru i šumske životinje.

Uništavanjem šuma i krivolovom brojne su životinjske vrste ugrožene, a neke gotovo istrijebljene (napr. mrki medvjed, ušara sova, veliki tetrijeb, ali i šumski ris, divlja mačka, obični jelenak i mnoge ptice…).

O upropaštavanju hercegovačkih šuma nemilosrdnom sječom i požarima koji bjesne i haraju u ovoj pokrajini, upozoravao je još 1864. i 1865. godine francuski konzul u Mostaru Ogist Dozon (Auguste Doson) u pismima ministru vanjskih poslova, da će i sjeverna Hercegovina, bogata šumama hrasta i jele, biti «za nekoliko godina svedena na stanje južne Hercegovine i Dalmacije, na haos golog stijenja, u kome maslina neće moći nadomijestiti hrast i jelu».

U vremenima Austro-Ugarske vršeni su veliki radovi eksperimentalnog sađenja šuma u BiH. Današnji toponim za južni Grdonj «Sedam šuma» potiče iz vremena sađenja sedam eksperimentalnih ploha koje su posječene u Drugom svjetskom ratu.

Bruce Larson, dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta Yale i njegov kolega profesor Hary Bader su upoznali ljepotu bosanskohercegovačkih šuma, ali i surovu realnost deforestacije (neplanske sječe šume) sa kojom je Bosna i Hercegovina suočena. Obojici su dostupne satelitske snimke američke Agencije za svemirska istraživanja NASA, koje precizno potvrđuju kada, gdje i u kojem obimu su posječene šume u Bosni i Hercegovini. Svjetska banka je finansirala projekat kompjuterskog mapiranja. Ostaje na našim vlastima, ukoliko to žele, da utvrde ko je posjekao šumu i da li je to urađeno planski.

Šume i šumsko zemljište u Bosni i Hercegovini zauzimaju oko 53% teritorije od čega šume oko 43%, a goleti oko 10%. Visoke ili tzv. ekonomske šume zauzimaju tek oko 25% površine Bosne i Hercegovine.

U Bosni i Hercegovini se nalazi šest relativno očuvanih prašumskih otočića: Ravna Vala na Igmanu, Janj, Lom, Trstionica, Plješevica i Perućica.

Na nivou BiH nema ministarstva nadležnog za šumarstvo. Ustavom BiH vlasnici šuma su Federacija BiH koja je ugovorom poslove upravljanja i gazdovanja šumama prenijela kantonima (10 kantona), Republika Srpska i Distrikt Brčko.

Gospodarenje šumama u oba entiteta preneseno je na javna preduzeća koja se ne finansiraju iz budžeta i to: u FBiH deset preduzeća, a u RS jedno preduzeće.

Nova inventura šuma koju smo očekivali godinama, je u svom izvještaju utvrdila da je Bosna i Hercegovina bogata šumama više nego što je to ikada bila!? Tako su se potvrdila strahovanja da je najveći problem u šumarstvu Bosne i Hercegovine, osim neplanske sječe, precijenjivanje šumske mase, na osnovu kojih su se godinama donosile odluke o sječi.

Bezbrojni seoski proizvođači “na divlje” drvenog uglja širom Bosne i Hercegovine, a naročito u siromašnoj centralnoj Bosni, prijete crnoj budućnosti nalik Haitiju, čiji su siromašni stanovnici radi jeftine proizvodnje drvenog ugljena zauvijek uništili zemlju. Posljednji zemljotres na Haitiju koji je prouzrokovao epsku tragediju i patnje haićana je ujedno i prikrio ekonomski i socijalni sunovrat jedne države i sistema koji je zemlju uništio mnogo prije katastrofalnog zemljotresa.

Bez obzira na socijalne posljedice po siromašno bosanskohercegovačko seosko stanovništvo, proizvodnja drvenog uglja “na divlje” se mora hitno zabraniti i strogo sankcionirati.

Osim neposredne privredne koristi, šume su neprocjenjivo korisne kao važni rezervoari i regulatori vode, izvor kisika i činilac podneblja.

Ovisno o količini svjetlosti šuma je, kao i kuća, podijeljena na katove.

Podrumu odgovara podzemni sloj, a prizemlju sloj mahovina, lišajeva i gljiva. Jazavac, mrki tvor i šumski miš borave u rupama što su ih sami iskopali, a u njihovim napuštenim hodnicima gnijezde se ose. Mravi, razne gujavice, kukci i niz sitnih životinja su hrana ježa, šumske rovke ili divlje svinje.Lisica lovi neoprezne, a srne i jeleni traže zeljaste biljke, svoju omiljenu hranu.

Prvom katu odgovara sloj zeljastih biljaka, a drugom katu sloj grmlja i drveća.U gustom grmlju gnijezde se ptice pjevice i razni leptiri, a noću se po njemu penju puhovi orašari. Na drveću žive žune, djetlići, puzavci, sjenice, šumski ćuk i mnoštvo drugih životinja.

Krov šume čini sloj krošanja drveća gdje se gnijezde i hrane mnogobrojne vrste ptica (jastreb kokošar, šumska ušara, vrana, tetrijeb gluhan, i td.), ali krov šume je i najvažniji proizvođač hranljivih tvari i kisika.
Šume Bosne i Hercegovine pripadaju rijetkim prirodnim šumama u Evropi (oko 93% naših šuma su prirodne šume) u kojima drveće živi stotinama godina, a potom mrtvo postaje prebivalište cijelom nizu šumskih beskičmenjaka koji su opet hrana različitim vrstama ptica kao što su sove ili djetlići. Tu su i šumski miševi, divlje svinje, jelen, vuk… Nesporno najljepši ukras naših šuma je otrovna jarko crvena gljiva muhara koja nije opasna jer se ne može zamijeniti sa drugom vrstom gljiva. Zbog svega toga i mnogo drugoga što nije rečeno šume ne smiju nestati.

Region Sarajeva je vododjelnica jadranskog i crnomorskog sliva, mjesto sudara submediteranske (izmjenjene mediteranske klime) i planinske klime.

Za planinu Treskavicu narod voli reći: “Treskavica sa dva lica, oba lica sjajna ljepotica”. Dok su sjeverne padine sarajevskih planina obrasle gustim šumama još pod snježnim pokrivačem dotle na južnim (golim) padinama već cvjetaju kadulja i nar. Ta dva lica planina su najčešće vidljiva uglavnom putnicima (uz planinare) koji iz Sarajeva polijeću u pravcu juga ili jugoistoka. Pažljivog posmatrača (avio putnika) će zaprepastiti činjenica da nakon uzlijetanja iz sarajevske doline, okružene gustim šumama, i leteći preko Hercegovine, Italije ili Grčke, Krita ili Španije, zemalja Bliskog istoka, i dalje na istok, neće više vidjeti šuma uopće. Poznajem mnoge inžinjere šumarstva koji nisu svjesni te činjenice. Sarajevo je jedan od posljednjih velikih gradova okružen šumama u južnoj Evropi.

Mine su najstrašnija zaostavština iz posljednjeg rata u BiH. Od njih stradaju šumski radnici, poljoprivrednici, djeca… Niko sa sigurnošću ne zna njihov broj. Procjene se kreću od nekoliko desetina hiljada do milion zaostalih mina!

Svjesnost o postojanju mina ne treba da obeshrabruje ideju o eko-turističkoj budućnosti Bosne i Hercegovine.
Ipak u odnosu na veličinu BiH, minirana područja čine tek neznatan dio ukupne teritorije zemlje. Očigledno je da će se problem minskih polja rješavati decenijama. Ono što se kratkoročno može napraviti je insistirati na obavezi svake lokalne zajednice na obilježavanju i ograđivanju miniranih područja.

Nesporna opasnost od mina posebno potencira potrebu markiranja i kategoriziranja, odnosno standardiziranja staza za pješačenje po BiH planinama. Sve staze koje su ponuđene za korisnike moraju imati cilj, daljinu, vrijeme potrebno za obilazak staze, pristup sa pristupnom obavještajnom tablom, itinerer, altitudu (denivelaciju), težinu, atraktivnost i uputstvo za neophodnu opremu.

U Bosni i Hercegovini do sada od mina nije stradao i neće stradati ni jedan turista ukoliko se bude pridržavao zakona i pravila kretanja u prirodi.

Ni jedna turistička agencija ne poziva turiste u Australiju da se kupaju u moru prepunom ajkula i otrovnih meduza, da plivaju i piju vodu iz rijeke Nil, da pješače kroz džungle neobilježenim stazama, da se kupaju u rijeci Rajni, venecijanskoj laguni ili rijeci Po…

Skoro 150 godina u svijetu se hoda strogo utvrđenim hodačkim itinererima.

Nigdje u Evropi nije dozvoljeno pješačenje, vožnja planinskim biciklima, vožnja džipovima, konjima, turno skijama… mimo strogo utvrđenih i obilježenih staza, a lov i ribolov na za to određenim mjestima. Nigdje u Evropi nije dozvoljeno slobodno sportsko kampovanje, osim na pustom dalekom sjeveru kontinenta.

Bosna i Hercegovina u slijedećim decenijama valja da bude prepoznata po turističkim zonama satkanim od mnoštva atraktivnih i bezbjednih hodačkih itinerera, koji su umreženi unutar turističkog lokaliteta, a koji potom teže da se umreže između sebe (lokaliteti) koridorima ili pejzažnim prostorima. Bogata infrastruktura hodačkih itinerera, obavještajni panoi, odmorišta, planinarski domovi, seoske prodavnice, gostionice…

U godinama koje su pred nama, opasnosti građevinskoga urbaniziranja prirode na srednjim planinama su zanemarljive. Relativna opasnost preurbaniziranja lokaliteta (betoniranje planine) u ovome trenutku postoji samo u pojedinim zonama visokih planina (ski centri).

Na strmim usponima uz ujednačeni tempo hodanja, prosječni hodač za jedan sat savlada oko 300 m visinske razlike, a u silasku oko 500 do 800 m. Međutim, silazak često može biti mnogo teži.

Štapovi za hodanje rasterećuju zglobove na nogama i u posljednje vrijeme su sastavni dio obavezne opreme.
Bazna oprema podrazumijeva: jedan ruksak od savremenih materijala zapremine 30 l; cipele za pješačenje; nepromočiva jakna; kišobran na sklapanje; termo prsluk; kapa za sunce; čuturica; karta regiona (koje nemamo); krema za sunce; sunčane naočale; kutija hitne pomoći; planinarski nož; program ture, itinerer;
Savjeti za tehnički napredniju dugu šetnju (dva dana i više): ruksak do 60 l. zapremine umjesto torbe od 30 l.; jedne pantalone protiv vjetra; dva odijela za promjenu (čarape i sl.); par rukavica; jedna čeona lampa; jedan kompas i altimetar; jedan pokrivač za preživljavanje; jedan konopac dužine 20 m. promjera 8 mm.; dva štapa za hodanje (teleskopska).

Ako odlazite na više dana ne zaboravite: više pakovanja supe; rešo na plin; pakovanje briketa; pakovanje pahuljica; podmetač za spavanje; lampa za noć u skloništu.

Lokalne zajednice (općine/opštine) preko svojih planinarskih društava i NVO-a su nosioci poslova izrade hodačkih itinerera u svojim sredinama i njihovog obilježavanja.

Razvoj staza prirodne, estetske, rekreacijske vrijednosti i pripadajuće infrastrukture je pretpostavka za bilo koji oblik turističkog valoriziranja šuma.

Od nedavno u BiH djeluje i prva konsultantska kuća za razvoj turističkih destinacija WTC d.o.o. koja radi projekte turističkog razvoja, turističke obuke, projekte valoriziranja prirodnog i kulturnog nasljeđa do nivoa turističkog proizvoda, stručne savjete, proizvode i servise iz oblasti okoliša i turizma.

Kretanje u prirodi je nezamislivo bez turističkih karata. Topografske karte razmjera 1 : 50.000 su podesne za izletnike jer daju najbolji pregled okolnog terena.

Na žalost, u Bosni i Hercegovini se još uvijek ne mogu nabaviti turističke karte u razmjeri 1 : 50.000 ni za jedan region teritorije. Karte u razmjeri 1 : 25.000 su takođe podesne za izletnike koji kreću u planinu, jer daju masu detalja i korisnih sitnica bitnih za orijentaciju.

Karte koje se danas koriste u Bosni i Hercegovini su američke vojne karte.

Sve karte se izrađuju u sjevernoj orijentaciji, što znači da gornji rub karte označava sjevernu stranu. Uz pomoć kompasa i visinomjera ili džepnog elektronskog uređaja (GPS – Global Positioning System) sa satelitskim navođenjem lako ćemo ustanoviti mjesto gdje se upravo nalazimo.

Najveći proizvođač sistema za precizno određivanje lokacija na zemlji, firma Garmin (USA), izdala je dva nova modela GPS lokatora sa ekranom u boji visoke rezolucije. Zbog kvalitetnih ekrana uređaji mogu na kartama na kojima su ucrtane ceste, jezera, rijeke i granice, korisnicima pokazati tačan položaj. Instalirane su karte Sjeverne Amerike i Evrope do kojih dopire signal iz satelita. Primjenom savremenih GPS uređaja i satelitske geodezije ostvaruje se brži i ekonomičniji rad katastarskog premjera u općinama.

Moja mala top lista hodačkih itinerera bi bila:
Visočica: Police (nekropola stećaka) – vrh Džamija (jedini vrh u BiH sa kojeg je moguć pogled na sve vrhove planina preko 2.000 m n/v); selo Sinanovići – dolina Jelenača – Mandino vrelo – Crveni kuk; dom PD Treskavica – selo Ozimine – selo Bobovica – vrh Prut (pogled na kanjon Rakitnice).
Bjelašnica: vrh Hranisava raznim smjerovima; Umoljani – Gradina – Gornji Lukomir.
Maglić: Dragoš sedlo – Prijevor – Suha jezerina – Trnovačko jezero (Crna Gora).
Zelengora: vrh Bregoč sa Orlovačkog jezera; Uglješin vrh sa jezera Donje bare.
Vranica: vrh Nadkrstac i vrh Ločika sa Prokoškog jezera.
Čvrsnica: Veliki vilinac iz Dive grabovice ali i drugi pravci.
Vran: Veliki vran sa Risovca.
Trebević: Brus – Dobre vode – vrh Trebevića
Ozren: vodopad Skakavac – Bukovik – Crepoljsko.
Igman: Veliko Polje – PD Hrasnički stan – PD Prijatelj prirode – Veliko Polje.

Napokon, predlažem da čitaoci dopune, prošire, izmjene i rangiraju deset top pješačkih itinerera u Bosni i Hercegovini.

Direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić u svom obraćanju novinarima istaknuo je da Hrvatska i ove sezone ima što ponuditi turistima iz BiH te da je to destinacija koja konstantno unaprijeđuje razinu kvalitete svojih sadržaja.

- Hrvatska je zemlja koja ima dugu turističku tradiciju, a prednosti turističkog proizvoda su očuvana prirodna bogatstva i okoliš, kulturno i povijesno naslijeđe, blizina evropskihh tržišta. Osim Jadrana na kojem se ostvari 96 posto od ukupnog turisatičkog prometa u državi, Hrvatska ima osam nacionalnih parkova, 11 parkova prirode, više spomenika kulturne baštine i nematerijalnih dobara koji su na UNESCO-voj listi, a od 2005. je i oko 100 hotela podigla na višu razinu, kazao je, između ostalog, Bulić.

On je istaknuo da je Hrvatska u protekloj godini ostvarila 6,5 milijardi eura prihoda od turizma, a da ju je posjetilo 213 hiljada turista iz BiH koji su ostvarili 1,08 miliona noćenja, što učestvuje s 2,1 posto u ukupnom broju noćenja turista u Hrvatskoj. Inače, BiH je, kako je kazao, 15 po broju dolazaka turisita u Hrvatsku, dok su na prvom mjestu Nijemci.

Također, Bulić je rekao da je Hrvatska zemlja s 1.244 otoka te da je, stoga, pravi raj i za nautičare i da je općenito jedinstvena po svojoj raznolikosti .

- Hrvatska je građanima BiH najbliža za odmor, BiH i Hrvatska su prijateljske zemlje i nema komunikacijskih problema, a tu je i ponuda za građane s različitim finansijskim mogućnostima, rekao je Bulić.

Istaknuo je da hrvatski hotelijeri u ovoj sezoni neće snižavati cijene hotelskih usluga, ali da će nastojati da za istu cijenu obogate sadržaj ponude.

Veleposlanik Hrvatske u BiH Tonči Staničić naglasio je da turistička prezentacija Hrvatske u BiH predstavlja kamenčić u mozaiku ukupnih odnosa dviju zemalja te da treba razgovarati o angažiranju bh. gospodarstva u Hrvatskoj, kao i o zajedničkoj turističkoj ponudi npr. Dubrovnik-Međugorje i Split- Mostar.
(FENA/dg)

Piše: Zoran BIBANOVIĆ

U našem je mentalitetu da se oduvijek škrtarilo sa priznanjima i pohvalama djelatnicima u privredi i kulturi. U iskazivanju iskrenih pohvala za rad u nekim djelatnostima ruka je po pravilu posebno stisnuta, a o dobivanju imena ulica, dvorana, trgova, moglo se samo sanjati. Tako je u turističkoj privredi.

Sjajna priznanja za rad u turističkoj djelatnosti koje je dobio gospodin Nedim Mahić predstavljaju izuzetak za bivšu državu Jugoslaviju i time potvrđuju gornje pravilo.

Kakvo je to bilo vrijeme u kojem je turistički djelatnik mogao dobiti najveća državna, sportska i “esnafska” priznanja kao što su: Orden rada sa srebrenim vijencem (1962), Spomen plaketa grada Sarajeva (1965), Zlatna značka grada Beograda (1970), Zlatna značka grada Sarajeva (1971), Zlatna plaketa Turističkog saveza grada Zagreba (1973), Povelja zahvalnosti i priznanja Organizacionog komiteta Svjetskog prvenstva u stonom tenisu (1973), Majska nagrada sportista grada Sarajeva (1973), Diploma Rukometnog saveza Jugoslavije za zasluge u razvoju rukometa od posebnog značaja za Jugoslaviju (1973), Orden zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom (1976), Povelja Turističkog saveza Jugoslavije (1978), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1985), Orden rada sa zlatnim vijencem (1985), Diploma Jugoslovenske turističke berze za razvoj turizma u Jugoslaviji (1986), Zlatni Oskar Udruženja turističkih agencija Jugoslavije (1988) i druga priznanja kao što je Jubilarna povelja Društva za zaštitu kulturno istorijske baštine Bosne i Hercegovine…?

Da bi odgovorili na ovo pitanje valja nam kaleidoskopski proći kroz turističku historiju grada Sarajeva, Bosne i Hercegovine i bivše države Jugoslavije

Bosna i Hercegovina, a posebno Grad Sarajevo, su na vrijeme uočili značaj organiziranja velikih sportskih, kulturnih i privrednih manifestacija. Izgradnjom KSC Skenderije (1969) kao privrednog, kulturnog i sportskog objekta omogućen je u tom vremenu snažan razvoj Grada. KSC Skenderija je spektakularno otvorena svjetskom premijerom filma Bitka na Neretvi.

Međunarodni sajam turizma i sporta je manifestacija koja je djelovala od 1969. godine, odnosno od otvaranja KSC Skenderije.

Konzorcijum “Stens-Tourist” (1969) je formiran nakon što je Sarajevo dobilo organizaciju Svjetskog prvenstva u stonom tenisu. Konzorcijum je veoma uspješno obavio sve turističke poslove i velika priredba je okončana sa suficitom.

Po modelu udruživanja agencija uspješno su organizirane sve velike sportske, kulturne i privredne manifestacije. Valja istaći Jahorinski kup, Balkanske atletske igre, kao i ekspresno organiziranje sportske priredbe «Srebrena lisica», koja je organizirana u Sarajevu zbog nedostatka snijega u Sloveniji.

Internacionalna turistička berza, je djelovala u Sarajevu, krajem dvadesetog stoljeća. Na sesijama predstavnika turističke ponude i potražnje prisustvovalo je po pravilu preko 1.000 učesnika. Na godišnjim konferencijama za štampu često je učestvovalo preko 400 akreditiranih novinara. Ova berza je imala svoj ogranak u Novom Sadu, koji je organizirao susrete na kraju godine za razliku od sarajevske berze koja je održavana tradicionalno u martu svake godine.
Turistička berza je djelovala od 1974. godine pa do posljednjeg rata.

Izložba «Umjetnost na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas» je posebno interesantna sa aspekta turističkog valoriziranja kulture i pojedinih kulturnih segmenata. Ovo je svakako bila najveća i najposjećenija izložba koja je ikada organizirana na tlu bivše Jugoslavije. Organiziranje ove priredbe je povjereno konzorcijumu OSTA, koji su sačinjavali Oslobođenje, Skenderija, Turistički savez sa svojom marketinškom agencijom Sarajevo Public i udruženje umjetnika ARTA. I ova manifestacija je završena sa suficitom, a u vrijeme održavanja ove izložbe, koja je trajala sedam mjeseci, svi smještajni i transportni kapaciteti su bili rasprodani. Interesantno je da je broj prodanih ulaznica na ovoj izložbi bio vrlo blizu broja prodanih ulaznica za Olimpijske igre u Sarajevu. Svi eksponati izložbe su sačuvani i vraćeni vlasnicima.

Olimpijski turistički konzorcijum ZOITOURS je formiran sa ciljem prodaje olimpijskog turističkog proizvoda. Olimpijski komitet i Turistički savez bivše Jugoslavije formirali su Konzorcijum sastavljen od deset najvećih agencija i to: «Atlas» iz Dubrovnika, «Dalmacijaturist» iz Splita, «Generalturist» iz Zagreba, «Kompas» iz Ljubljane, «Putnik» iz Beograda, «Centrotours» iz Beograda, «Intertours» iz Skoplja te «Mladostbih – OTAS», «Unis tours» i «Olimpik tours» iz Sarajeva.
Osnivački ulog za članove je bio 300.000 DM pojedinačno.
Konzorcijum je preuzeo na sebe sve turističke poslove izuzev pružanja usluga sportistima i zvaničnicima Olimpijskog komiteta. Preuzeti poslovi su obavljeni veoma kvalitetno, bez ozbiljnih reklamacija i bilo kakvih troškova. Koliko je to bio veliki uspjeh pokazuje i podatak da su isplaćene odštete po osnovu reklamacija prethodnih zimskih igara u Lejk Plesidu (Lake Placid) bile ravne troškovima organiziranja Igara.
Konzorcijum je raspolagao sa 7.000 kreveta u hotelima i 20.000 kreveta u privatnom smještaju i studentskim domovima.

Olimpijske igre u Sarajevu posjetilo je preko pet hiljada američkih građana (PAN-AM je prevezao 2.000, a JAT ostale putnike). ZOI ’84 je posjetilo oko 19.000 inostranih i 33.000 domaćih turista, a registrovano je oko 328.000 noćenja. Olimpijski turistički konzorcijum – Zoitours je plasirao 206.000 noćenja i jednodnevnih izleta za oko 40.000 turista.
Konzorcijum Zoitours je plasirao (preko turističke agencije OTAS) 120.000 ulaznica za inozemne turiste, 296.000 za domaće i 105.000 za goste i akreditovana lica (ukupno oko 520.000 ulaznica).
Ostvaren je prihod od oko 1,6 milijardi dinara (od čega 8 miliona “konvertibilnih” i milion “klirinških” dolara). Ostatak čistog dohotka je bio oko 173 miliona dinara. Radikalno je podignut nivo usluga u gradu i stvoren je svjetski “imidž” Sarajeva kao turističkog centra.
Upisani novčani ulozi su vraćeni članicama uz znatan profit.
Za uspješno obavljene poslove (bez i jedne isplaćene odštete) Predsjedništvo SFR Jugoslavije je odlikovalo Poslovodni odbor konzorcijuma ZOITOURS visokim odlikovanjima.
Vrijeme dok je postojao Konzorcijum Zoitours, a to je od 6. novembra 1982. godine, kada je referendumom usvojen SAS o udruživanju u Poslovnu zajednicu, pa sve do završne Skupštine (1984) je vrijeme najveće slave turizma svih vremena u Bosni i Hercegovini.

Nemjerljiv udio u organiziranju svih značajnih kulturno-sportskih i turističkih manifestacija druge polovine dvadesetog stoljeća u Sarajevu i bivšoj Jugoslaviji je dao gospodin Nedim Mahić. U tim vremenima nije bilo veće manifestacije u kojoj Nedo Mahić nije bio angažiran. Od direktora konzorcijuma Stens-toursa, organiziranog za potrebe Svjetskog prvenstva u stonom tenisu, direktora OSTE organiziranog za potrebe izložbe «Umjetnost na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas», Predsjednika Izvršnog odbora Internacionalne turističke berze bivše Jugoslavije, Predsjednika RO ŽTO za ugostiteljstvo i turizam u vremenu kada su pokrenuti vozovi «Olimpik express» i «Jahorina express» u zimskom periodu, Predsjednika poslovodnog odbora Olimpijskog turističkog konzorcijuma ZOITOURS u vremenu Olimpijskih igara u Sarajevu…

Kraj XX stoljeća u turističkoj historiji bivše države Jugoslavije je obilježilo uvođenje informatike i uključivanje u rezervacioni sistem Amadeus (1987) kojeg su osnovale avio-kompanije Lufthanza, Air France, Iberija i SAS, početak privatizacije, a potom je nastupio krvavi raspad države.

Prva privatna agencija u Sloveniji je bila agencija “Odisej” iz Kranja u vlasništvu kolege Igora Starca, a u Hrvatskoj (vjerovatno prva u bivšoj državi Jugoslaviji) je bila agencija “DAS” iz Dubrovnika kapetana Mira Skansija. U Srbiji prvu privatnu agenciju “As tours” je otvorio kolega Budo Vučinić na Beogradskom sajmu. U Bosni i Hercegovini prvu privatnu agenciju pod imenom “Relax tours” je osnovao kolega Tarik Jašarević, a potom se otvaraju agencije “Galileo” (Sabina Dizdarević i Vesna Klačar), “Euroselect” (Stefanović,Vukadin, Međeški, Bibanović), “BEEM tours” Nedima Mahića…

Turistički slom ili potpuni kolaps, JU turizam doživljava 1991. godine, kada je nastao rat. U tim žalosnim godinama pa sve do kraja XX stoljeća, turizmu na prostoru bivše države Jugoslavije više nije bilo mjesta.

U poslijeratnim godinama u Bosni i Hercegovini su osnovane mnogobrojne nove agencije i njihov broj se svakodnevno uvećava. U ovome trenutku (2010) u državi djeluje oko 260 turističkih agencija. Značajan događaj u oblasti turističkog posredovanja je osnivanje dobrovoljnog Udruženja/udruge turističkih agencija u Bosni i Hercegovini – UTA BiH koje okuplja oko 70 agencija (2010) iz cijele Bosne i Hercegovine i punopravni je član Balkan Federation of Travel & Tourist Agencies Associations – BAFTAA.

“BEEM tours” Nedima Mahića nastavlja rad i nakon rata u bivšoj Jugoslaviji. Ova agencija kao ravnopravan partner firme “Crown Agents” (agencija iz Velike Britanije) ugovara sa OSCE-om jedan od najzahtijevnijih poslova koje su napravile turističke agencije u Bosni i Hercegovini. Agencija je ugovorila oko 400 prevoznih karata, oko 400 soba 1/1, rentirala oko 400 automobila, angažirala oko 400 prevodilaca i uradila druge velike organizacijske poslove na oko 400 punktova, a sve za potrebe zvaničnih međunarodnih posmatrača na prvim poslijeratnim izborima u Bosni i Hercegovini. Posao je obavljen veoma kvalitetno bez i jedne primjedbe od strane korisnika usluga. U tom vremenu, iako u poodmaklim godinama gospodin Nedim Mahić prihvata da bude prvi poslijeratni predsjednik Savjeta za turizam Privredne komore Kantona Sarajevo.

U turizmu Bosne i Hercegovine i bivše države Jugoslavije nema sličnog primjera da je vođenje za državu izuzetno značajnih manifestacija, povjeravano toliko puta jednoj osobi.

Turistička historija je zbir događaja, gradnje turističkih objekata i infrastrukture, manifestacija (privrednih, kulturnih, vjerskih, sportskih…) i mnogo drugoga što nije rečeno ali i zbir aktivnosti i inicijativa poduzetnih pojedinaca i grupa koje, nakon što ih prihvate institucije države, ispisuju zlatnim slovima hroniku svoga vremena.
U turističkoj historiji Sarajeva, Bosne i Hercegovine i današnjih država, koje su činile bivšu državu Jugoslaviju, nesporno sija sjajna zvijezda druge polovine dvadesetog stoljeća, gospodin Nedim Mahić.
Aferim dragi Predsjedniče.